RTV Teorija i praksa

Verovatno treba reči da televizija ne postavlja sebi zadatak da bude više ili manje prigodno sredstvo za samoreklamu i sebičnost autora. Nisu joj potrebni estetski objekti da bi ih procenjivala po estetskim kriterijima. Televizija informiše. Prava snaga televizije je u televizijskom dnevniku, novostima, prenosima, mada ponekad i u fantastičnom. Ili u pokušajima istraživanja zbunjenosti na licu koje se dugo i uporno drži u krupnom planu, ili u posmatranju kako čovek preživljava osečanje straha, nade, razočarenja, poniženja Ili u rentgenskom snimku; evo, molim, ono što je glavno u toj mašini koja je sposobna da snimi psihološki rentgenogram. Uzmite na primer emisiju Kanconisima. Bilo bi dovoljno samo malo izmeniti osvetljenje pa od nje stvoriti dobru ekspresionističku predstavu. Federiko Felini, „Come non dito”, in: Fellini TV, Block-notes đi un regista, 1 clozvns, („Smatrajmo da ja to nisam гекао”, u; Felini TV Beleške jednog režisera, Klovnovi) Bologna, Cappelli editore, 1972.

Roberto Roselini

SA FILMOM JE GOTOVO !

Figaro: Recite, Roselini, film...? Roselini: Kakav film? Filrna nema, On ne postoji. Film je danas - leš. U celom svetu film umire. U Americi yeć petnaest godina snimaju četiri puta manje filmova nego ranije. U Francuskoj je 90% mesta u bioskopskim salama prazno. U Engleskoj je prodavana milijarda i po ulaznica godišnje, a sada samo pola miliona. U Italiji je tržište filma manje ograničeno zbog naše socijalne strukture. Međutim i ovde gledaoci imaju razloga da ne idu u bioskop. To je jedna od najdosadnijih zabava. I ja više ne idem u bioskop. Tamo se uvek daje jedno te isto. Od dve stotine filmova sto osamdeset je imitacija Džems Bonda ili filmova U ime dolarskog bodeža. Svi ovi filmovi liče jedan na drugi kao dve kapi vode. Razlika između njih nije

191