RTV Teorija i praksa

shvata da može da ne preživl najvlši tren svog života... Кгај če sigurno biti tužan ali optimistički. Ne verujem u optimizam za koji se u dobroj meri ne plaća. Umetnik može, naravno, da potpomogne dobrog čoveka, da mu „učini” lep, lak život, ali gledalac nikad ne prašta takav umetnički volonterizam. - : Oprostite, ali Večera je zamisao tipičnog fihna za televiziju. U čemu će hiti razlika? J.Kavalerovič: U nijansama, u bliskosti sa književnošću. - : Teško je shvatiti: Vi ste ili prijatelj televizije ili protivnik? S jedne strane dajete joj toliko prednosti i komplimenata, s druge - uporni ste i istražujete i najmanju mogućnost da ostanete svoji, to jest filmski režiser, a ne da radite na televiziji. J.Kavalerovič: Moje vatreno übeđenje je da razlika između filmskog režisera i onog koji režira na televiziji nema profesionalne nijanse. Režiser je režiser. Hočete li, postaviču operu. Koliko filmskih glumaca režira televizijske predstave, koliko pozorišnih režisera divno radi u filmskim studijima ili na televiziji. Režiser je danas okružen tako složenom tehnikom i tolikim brojem specijalista - pomočnika za tu tehniku, da on, hvala bogu, može da ostane svoj - da bude autor zamisli koju oličava u jednom slučaju pomoču televizijskog asistenta, a u drugom - pomoču filmskog asistenta, Razvođe, kao što sam več rekao prolazi na drugom mestu u adresi... Ja, filmski režiser, imam svoje gledaoce koji, kako se ja nadam, mene razumeju. Radi njih i njihovih lica ja se mogu okrenuti od drugih gledalaca koji u meni ne vide jednomišljenika. Ali ako ja spremam televizijski film, ja se obraćam milionima. Mogu li ja tada da delim gledaoce na svoje i tuđe. Mogu li tada da poklonim svu pažnju izoštrenim nijansama?... Ponekad mislim da mi filmski režiseri uopšte nismo potrebni. Danas - sutra niko neče iči u bioskop. Ali ima i drugih, radosnih trenutaka kada ja saznajem da se moj film svideo, gledalac ga gleda u bioskopu po drugi put, po treči put, po četvrti put Na naše oči se dešava čudna metamorfoza: kao što su nekada strasni Ijubitelji pozorišta nalazili u posećivanju pozorišta sasvim posebno uživanje i prezrivo nazivali bioskop „lakrdijom”, tako se danas izdvaja sloj gledalaca koji odlaze u bioskop, kao u pozorište - raduje ih što mogu da se prošetaju po foajeu, da pogledaju na Ijude, što mogu u polutami sale da gledaju na avanture junaka zajedno sa stotinama drugih začuđenih očiju...

200