RTV Teorija i praksa

Andre Voazen

REŽIJA U TEATRU, NA FILMU I NA TELEVIZIJI

Režija, kako se ona danas shvaća, ne postoji oduvijek, bolje rečeno do početka našeg stolječa nije bila uvedena kao glavna funkcija. Sigurno suMolijer (MoUere) i Rasin (Racine) radiU sa svojim glumcima, aU se mora priznati da su se glumci staroga doba razvijaU sami i na pozornicu iznosiU svoja vlastita obilježja i manje iU više razvijenu darovitost U tome treba gledati posljedicu surovoga života, kakav je nekoč glumcima bio nametnut, s obzirom na njihov socijalni položaj „parija". U Francuskoj je takvo stanje trajalo sve do početka XX stoljeća. Onaj tko se htio posvetiti glumačkom zvanju trebao je biti odvažan i darovit jer je već svojom odlukom obično izazivao prezir društva čemu se pridružilo i neprijateljsko držanje drugova koji su u tom zvanju več biU stručnjaci. Naukovanje se ponajčešće provodilo vrlo surovom hijerarhijom, malo po malo, a glumac je tajne svoje vještine učio vlastitim iskustvima. On je uglavnom bio putujući glumac, mađioničar, što ga je sililo da se koristi svojim tjelesnim sposobnostima: bio je akrobat, kreveljio se, lakrdijao. Kad bi ga dopala čast da govori kakav tekst, giumac je morao vlastitim otkrićima i savjetima koje su mu drugi htjeU dati stvoriti neku tehniku. Ukratko, on se često izučavao sam samcat, Ijubomoran na svoje tajne koje nije prenosio ni na koga, osim možda na neke mlade „komedijante” koje bi smatrao dostojnima svoje pomoći. Lako je razumjeti kakva su vrsta „divljaka” bili glumci koji su prošU tako tešku školu; oni su prije svega biU zabrinuti za svoju slavu i uspjeh, željeU da sjaje na štetu svojih drugova, biU gordi na svoje tajne i utjecaj na publiku. Ono što je moglo vrijeđno biti brzo se pretvaralo u najgoru oprečnost Tako je bilo predstava kakve bi danas bile teško prihvatljive. Jedan takav primjer tek što se zaboravio. Fernan Gravej (Fernand Gravey) često priča kako su glumci u jednom pariškom kazalištu odbili da na posljednjim pokusima pokažu na koji će način interpretirati svoje uloge da im netko ne bi ukrao njihove pronalaske. Jedan se glumac, kojem je drugi bio ukrao neki osobito sjajan efekt kojim se služio u prethodnom komadu, osvetio tako da je za vrijeme monologa

202