RTV Teorija i praksa

fiksirane teorijske ili estetičke premise od kojih bi valjalo poći prilikom formulisanja osnovnih kriterija važećih za njeno konačno procenjivanje i određivanje kao zaokruženog izražajnog i komunikacionog organizma. Pored pitanja određivanja estetičkih i teorijskih premisa, televizija je umnogome nepoznanica i po pitanju delovanja na mase, dakle kao sociološM fenomen, a isto se tako može govoriti i o praksi da televizija obilato koristi elemente i izražajne principe drugih medija i da ih transponovane unutar svog organizma u stvari preoblikuje na način koji je po mnogo čemu čini karakterističnom. Televizija - govoreći uopšteno - na globalnom planu deluje i funkcioniše na četiri nivoa: na planu komunikativnosti, sociološkom, umetničkom i estetičkom planu. Ali, pošto smo već rekli da se televizija koristi i principima drugih medija u cilju formulisanja svojih izražajnih elemenata - i pored toga ne može se govoriti, mada znamo na kakvim i kojim opštim planovima deluje, o nekim konkretnim vidovima teorijskih formula, odnosno o principima i kriterijima kojima bi se relevantnije rukovodili i služili prilikom određivanja suštine njenog fenomena. Može se govoriti svakako samo o izvesnim naznakama koje se opet, svojstveno potrebi đa se uvek kreće napred i bude aktuelna, u slučaju televizije dosta nesigurno oblikuju. U tom smislu, ako bi se čitava stvar posmatrala sa sociološkog gledišta - televizija bi u izvesnom smislu mogla biti i sredstvo za široku, masovnu intimizaciju. Tu se negde, verovatno, i krije ono pitanje kada je reč o filmu na televiziji - da li je film na televiziji umetnost ili informacija? TELEVIZIJSKI FILMSKI SLUČA] Gledalac u intimi svoje sobe i pred mogućnošću da pritiskom na dugme izabere program koji će gledati - u svakom slučaju bira ono što mu odgovara. Ulaskom u bioskopsku salu on več nema tu mogućnost izbora: dakle, pristaće na konvenciju platna i projekcije. Upravo mogućnost gledaoca da film u svojoj kući gleda ili ne - čini se, krije i zaključak: film na televiziji je ipak više 'informacija, a manje umetnost Dakle, reč je o sledećem; magičnost i polumrak bioskopske dvorane ovde su zamenjeni autentičnošću ambijenta (glcdalac se nalazi u svom stanu), a eventualnu identifikaciju, umetničku

216