RTV Teorija i praksa

počne da priča „svoju priču” - koji traje po slobodnoj proceni dvadesetak i više minuta -ne deluje nimalo dosadno, ' nefilmično, več je u kontekstu čitave atmosfere koju smo pratili paralelno s kamerom (što pozorište ne bi uspelo da izdetaljiše onako i u onom trenutku kada je to neophodno, kao kamera). Reč je, dakle, o filmu koji je na virtuozan način uspeo da pomeri i sjedini elemente dva različita medija, da u njihovim strukturama uspostavi kompromis i pruži, čini se, ono što ni pozorište samo bez filma ne bi moglo, nih sam film da nije bilo teatarske podloge. Iz gotovo sličnih razloga, iz ovog ciklusa vredno je pomenuti i filmove kao što su Povratak (prema pozorišnom tekstu Harolda Pintera) u režiji Pitera Hola, zatim Čovek u staklenom kavezu Artura Hilera, Izgubljen medu zvezdama Danijela Mena, Galilej Džozefa Louzija, Batli Harolda Pintera i Žak Brel Denisa Erna. PREMIJERE U ciklusu „Televizijske premijere”, autor ovog teksta video je svega dva filma: Nočna patrola 1972, Ričarda Flajšera i Muževi 1970, Džona Kasavehsa. Svakako da se radi o trendu pozihvne tendencije jer se televizija na neki način postavlja kao „prikazivač iz prve ruke”. Iskorak je utohko značajniji ako se zna da te filmove često posle i ne možemo videh u redovnom bioskopskom repertoaru, iU ih vidimo sa nekoUko godina zakašnjenja, što je opet verovatno rezultat „kratldh spojeva” u producentskim i distributerskim kučama. Televizija bi, u tom pravcu, čini se mogla da odigra značajnu ulogu (kao što je pozihvan primer njene koprodukcione saradnje sa filmskim kućama u proizvodnji samih filmova). Ništa manje po aktuelnosh nije vredan pažnje ni ciklus nazvan „Festove premijere”. Obično uoči samog Beogradskog feshvala televizija uvodi ovaj ciklus s ambicijom da gledacce informiše o nekim filmskim ostvarenjima sa ranijih feshvala, i to pretežno o filmovima izvan redovnog bioskopskog repertoara, Ove godine, značaj tog ciklusa je i utoUko veči kad se zna da je podtema Festa „Televizija i film”. Od do sada prikazanih filmova izdvojio bih dva: Alisa više ne stanuje ovde Marhna Skorsiza i Kalifornijski poker Roberta Altmana.

222