RTV Teorija i praksa

se u približno identičnom odnosu prema ostalim, klasičnim medijima, prvenstveno prema medijima koji se zasnivaju па materijalu napisane ili izgovorene reči. lako slični, film i televizija se suštinski razlikuju. Ako istaknemo neposrednost i autentičnost kao osnovna svojstva televizije u odnosu na film, onda je jedino teievizija u mogučnosti da stvori osečanje da se ргеко malog ekrana, kao kroz prozor, posmatra svet i stvarnost koja u tom trenutku traje. Neposredno kontaktiranje sa stvarnošću u svom njenom autentičnom vidu predstavlja premisu na kojoj televizijska komunikacija gradi svoju snagu i životnost Elementi stvarnosti prenose se putem televizijskog medija neposredno, pred našim očima, u obliku direktnog procesa prenošenja čiji smo mi i svedoci i učesnici, Filmsko prenošenje elemenata iz stvarnosti u „filmsM medijski konteksf’ posrednog je karaktera, zato što procesu našeg kontaktiranja sa snimljenim materijalom prethodi duži ili krači proces snimanja, razvijanja, montaže, ozvučenja, sinhronizacije i kopiranja filma. Televizija je, kao najmodernije sredstvo informisanja, u jednoj od svojih faza razvoja na putu osvajanja elektronskog kazivanja, na putu iznalaženja novih tehničkih izražajnih mogučnosti, započela saradnju sa filmom kao tehničko-tehnološkom mogučnošču prenošenja slike. Film se našao u televizijskoj upotrebi kao priznato i provereno tehničko i umetničko sredstvo da bi upotpunio programsku potrebu televizije u nagloj ekspanziji i kao sredstva informisanja i kao tehničko-umetničkog medija. Kako komunikativnost elektronskog prenošenja preovladava mahm ekranom i filmska kamera u upotrebi televizije teži ka što življoj i bržoj produkciji običnog inserta, gledalac če sistemom prenosnih kamera moči da posmatra autentičan događaj. Povukli smo paralelu između televizije i filma sa stanovišta njihovih tehničkih mogučnosti, ističuči samo jedan vid saradnje ova dva medija i stavljajuči u prvi plan neke fundamentalne premise filmskog, odnosno televizdjskog načina izražavanja. I ma koliko nepotpuna bila ova analiza ukazali smo na specifičan karakter medija danas (televizije), nasuprot mediju juče (filmu). Predmet našeg interesovanja je drugi vid saradnje filma i televizije - film u programu televizije. Televizija je kinematografiji ustupila značajno mesto i vreme u programskoj shemi. Tako se razvilo uverenje da je televizija nešto kao kućni bioskop, film u domu. Dok je televizija bila novost, dok je predstavljala kučnu senzaciju, postavljeno je pitanje da li če televizija uništiti ili bar ugroziti film oduzimajuči

230