RTV Teorija i praksa

proizvodnja domaćih filmova u Jugoslaviji stagnira na nivou od 1961. godine”. Tražeči odgovor na postavljeno pitanje ustanovili smo da je velik broj onih kojima je svejedno kakve će filmove gledati na programu televizije. Neopredeljenost ove vrste najizraženija je među učenicima i studentima i ispitanicima koji spadaju u kategoriju aktivnog stanovništva. Ispitanici ovih socio-profesionalnih kategorija podjednako rado gledaju i domaće i inostrane filmove, dok ispitanici poljoprivrednici, penzioneri i domačice radije gledaju domače filmove. Domaće filmove radije gledaju najmlađi (od 10 do 14 godina) ispitanici.' Pokazalo se da sklonost prema domačim ili prema inostranim filmovima zavisi i od nivoa obrazovanja ispitanika: ispitanici sa nižim obrazovanjem večinom se opredeljuju za domače filmove. Ispitanici sa završenom gimnazijom i visokom školom radije gledaju filmove inostranog porekla. Medu ovim ispitanicima je istovremeno najviše onih kojima je svejedno da li če gledati domači ili inostrani film. Pokazalo se, takođe, da ispitanici Srbi, Hrvati, Crnogorci, Slovenci, Rumuni i Rusini radije gledaju domače filmove dok je ispitanicima Mađarima svejedno da li je film domačeg ili stranog porekla. Polazeći od činjenice da filmski ukus publike zavisi i od filmova koji se nude publici nabrojali smo u upitniku zemlje i šira područja iz kojih potiču filmovi koje je Televizija Novi Sad prikazala tokom 1979. i 1980, godine i pojedine filmske žanrove. Zamolili smo najpre ispitanike da se opredele za filmove, s obzirom na to u kojoj su zemlji snimljeni, koje bi najradije gledali, Od filmova koji se nalaze na repertoaru Redakcije filmskog programa Televizije Novi Sad ispitanici bi najradije gledali italijanske filmove (20,94%), potom filmove iz Latinske Amerike (16,21%), zatim izMađarske (11,35%), dok bi filmove poreklom iz afričkih zemalja, Rumunije i Grčke najradije gledalo manje od 8% ispitanika. Ispitanici su mogli i sami da navedu čije bi filmove, s obzirom na to u kojoj su zemlji snimljeni, najradije gledali na malom ekranu. Značajan je broj ispitanika (10,30%) koji su naveli filmove „nekog drugog porekla” (zemlje koje u upitniku nisu navedene). Više od polovine ovih ispitanika (54,9%) želi da gleda filmove američkog porekla, dok ostali ispitanici navode filmove čehoslovačkog, ruskog, engleskog, indijskog, japanskog, francuskog i turskog porekla.

235