RTV Teorija i praksa

godišnje u Francuskoj u toku deset godina (1956 - 1966), može da se objasni samo specijalnim okolnostima i uslovima i posebnom koncepcijom korišćenja raspoloživih sredstava. Kad je reč o okolnostima u kojima je nastala ova škola 1956, treba se podsetiti na značaj kongresa u Gordoni, koji je omogučio direktorima programa francuske televizije da odmere do kakvog je zakašnjenja došlo usled vezanosti za pozorište, u odnosu na razvoj koji su imale italijanska ili britanska televizija, koja je tada dominirala ne posredstvom londonske škole, koja je tek nastajala, več posredstvom američkog uticaja podražavalaca Čajevskog i Rouza. Za vreme ovog kongresa, Andre Brenkur iznosio je mišljenja koja daju osnovu za poverenje u specifični televizijski teatar. 11 Njegove ideje treba da posluže kao polazne tačke i da daju impuls školi Bit-Šomon koja se rađa, što se podudarilo i sa naimenovanjem novog direktora dramskih emisija maja 1956. godine. Ako je ovaj kongres u Gordoni razjasnio direktoru televizijskih programa nesigurnost repertoara zamišljenog da bude jednostavni odraz pozorišta, treba reči, da su mu prvi rezultati snimanja ostavili malo nade da se takmiči sa filmovima koji su kružili tržištem... Tako su i francuski reditelji, čim su to mogli, napustili video i studio, da bi proizvodili filmove, dok su se, nasuprot tome, Englezi vratili putu televizijskih studija. Dovoljno je evocirati duh direktiva koje je direktor televizijskih programa uputio Službi dramskih emisija, da bi se objasnili uslovi кор su preovlađivali u prvom periodu škoie rsit-Šomon. Bile su to četiri direktive;

11 Ovim povodom videti; Andrć Brincourt, La television et ses promesses, (Televizija i njena obećanja) p. 158-163.

125