RTV Teorija i praksa

'2 Škola u Londonu primeniće iste principe kod izboга svojih autora.

Koristiti otvorenost novih studija, dakle, snimanje uživo u kontinuitetu, da bi se definitivno napravio raskid sa filmom; Postaviti reditelje tako da ih možemo porediti samo sa njima samima, vodeći računa da ta afirmacija ne treba da ih favorizuje, pa makar to bilo i na planu finansijsldh sredstava koja im stoje na raspolaganju; Koristiti nove forme da bi se rad obavljao veoma brzo (dva dana tehnike, veoma kratke probe, dekori zbijeni), što če omogučiti da s< u Francuskoj snimi največi moguči broj drama, i čineći to, selekcionisati i uobličiti prvu koherentnu ekipu realizatora reditelja; l 2 Pronači u zakonima, koji proističu iz mogučnosti studija, osnove za prekid sa pozorištem ili filmom i, na neki način, podstači rađanje novih oblika i snaga. Možda je po prvi put u istoriji spektakla, bilo uspostavljeno potpuno jedinstvo u datom žanru (bez moguče konkurencije), na ograničenom mestu; (jedva da je nekoliko spratova odvajalo mesto gde se obavljao početni razgovor i bio razmatran tekst, od završne tačke emisije uživo ili opšte montaže, rada gotovo u kontinuitetu). U proceni emisije, gotovo po prvi put, moglo se ne voditi računa o javnosti, i staviti na koriščenje ogromna tvornica privilegovanog spektakla, koja je do tada, i to po cenu kakvih žrtvovanja, bila rezervisana jedino skupu avangarde. Pod upravom Albera Olivijea, Dramska služba se naročito oslanjala, prilikom obnove dramaturgije, na jednu studiju novih uslova televizije. Ti su uslovi prouzročili „dvanaest tačaka”, što je predstavljalo drugi pristup školi Bit-Šomon. S mnogo diskrecije, ali i čvrstine, te su tačke predstavljale neku

126