RTV Teorija i praksa

Fakultet pounčkiti nauka uvećava znanje i daje mladim novinarima bolje obrazovanje, aU ni za njih nema mesta u štampi i radio-televizijskim kučama, Ivan Petrovič misU da je suviše veUld fond časova iz užih stručnih predmeta a to su osnovi novinarstva, oblici novinarskog izražavanja, sistem javnog informisanja, savremeni srpskohrvatsM jezik sa stiUstikora. Ove predmete su predavaU novinari, a mnogi raeđu njima, kažu đaci, nisu dobri peđagozi. Cesto nisu dobro pripremljeni, pa se neprijatno osečaju usled preveUkog fonda časova. Postoji i nedostatak udžbenika, te se uglavnom uči iz beležaka. Đaci ove škole išU su na praksu u „PoUtiku ekspres”, jer tu postoji odgovarajuči društveni dogovor. Praksa traje pet nedelja i izvodi se po rubrikama (beogradska, kulturna, sporfska, unutrašnja i spoljnopoUtička, foto-služba i ženska strana). Rubrika se bira po želji i interesovanju. U unutrašnjosti praksa je otežana, tako da se u neMm školama nije ni izvodila. Učenici spikersko-voditeljskog smera (32 upisana u treči razred, 110 u četvrti) biU su na praksi u redakciji „Radio-Beograda 202”. Međutim, ova praksa, kako kaže učenica ovog smera OUvera Jankovič, bila je krajnje

simbolična. Više se sastojala od slušanja, nego od učestvpvanja u stvaranju programa. Kriterij za primanje učenika na ovaj smer su осепе i broj bodova iz srpskohrvatskog jezika, istorije, marksizma i stranog jezika, što predstavlja izvestan apsurd. Niko ne testira glas i govorne kvaUtete, iako je to primarno za ovo zanimanje. Takođe, škole nemaju određena pomagaia, neophodna za ovaj smer /magnetofon, mikrofon, trake.../. U razgovoru sa urednicima Radio-Beograda saznaU smo da su njihove potrebe za spikerima veoma male, oko 2-5 godišnje. A šta sa osta Uma? Pojedini radni kolektivi traže od škola materijalnu nadoknadu za proizvodnu praksu učenika. Osnovni cilj reforme - đa obezbedi mladim Ijudima posao posle srednje škole - nije ostvaren, tako da se javlja neusklađenost škole i udruženog rada. Reforma je pala na ispitu i niko nije zadovoljan, ni profesori, ni đaci, ni roditelji. Mladima treba pružiti veće šanse da pokažu šta znaju i umeju, jer se problem nezaposlenosti ne rešava produženjera školovanja. Time se samo stvara hiperprodukcija visokoškolovanog kadra koji ne može da nađe svoje mesto pod suncem.

89