RTV Teorija i praksa

Zorica Jevremović

SPOTOVI NOSTALGIJE (XII)

JARA IZ ETIČKOG LONCA ILI N1 NOSTALGIJA ZLATOKOSE NIJE VIŠE ONO ŠTO JE BILA „Kada među svojim neobjavljenim rukopisima naiđete na tekst pisan povodom televizijske emisije emitovane pre nekoliko nedelja, imate utisak da čitate nešto što ste napisali tako davno da se, ukoliko tekst nema datuma, odnosno emisija naznačeno vreme emitovanja, nađete u čudu zbog čega se takav papir još vrzma među skicama, starim pismima i usputnim zabeleškama..." Nema se šta oduzeti napisu £ft'cfa' lonac kojim je рге četiri godine započeto na ovim stranicama Stampanje „Spotova nostalgije”. Neobjavljena televizijska kritika izvesnog građanina koji je u njoj pokušao da iskaže nešto sabraniji sud o značenju uspostavljene pupčane veze sa smislovima matice sveta preko slika što dopiru ргеко televizijskog prijemnika no sugrađani mu, konzumenti istog elektromagnetskog područja, d.oima se kao neprikladno, nedostatno štivo lišeno normativa kritičke relevancije. I sada, posle jedanaest nastavaka ove ispovesti o osmišljavanju sopstvene mere vremena, stoji onaj davni zaključak: neobjavljena televizijska kritika deluje kao raritet, kao arheološka iskopina napriznate vrednosti... Zaista, u jednoj ovakvoj zabelešci „najzačudnije deluju oni delovi koji se odnose na značenje što ga je data emisija imala po vreme kada ste tekst ispisivali”. Neobnarodovani napor da se vreme usvajanja emisije dovede u vezu s vremenom opisivanja fenomena koji je emisija zagovorila, u ponovnom čitanju nalikuje na šlager-uzdisaje naših novih romantičara-memoarista koji one male, lične mistifikacije o usputnim zbivanjima oko jednog važnog događaja po zajednicu uzdižu na razinu opšte važeće teme za „ovde”, i „danas”. Ovo specifično kondenzovano, udvojeno vreme, jeste i nadalje za pisca ovih redova jedno neistorijsko, feljtonsko vreme: jedno ne-vreme koje tek kroz proces štampanja stiče svoju istorijsku punoću.

90

KRITIKA