RTV Teorija i praksa

svojstva našeg opažanja jesu svojstva predmeta koji upoznajemo saznavanjem. Otud se slika pojavljuje kao fotografski vemo predstavljanje stvamosti očima gledaoca. Fotografski proizvedeni predmeti odgovaraju stvarima po sebi čije se postojanje u smislu Kantovog kriticizma mora istovremeno shvatiti kao nesaznatljivost sekundarnog saznanja. Fenomenalistička gnoseoiogija povlači na svoj način granicu između primarnog saznanja stvamosti i sekundarnog saznanja percepiranja slike. Ona uzima u obzir percepcije svih tehničkih datosti kod medija i prirodnog saznanja, ali izvlači svet slikovnih fenomena iz ove vrste saznanja, dajući vlastiti autonomni realitet koji označavamo kao „drugi svet“. Sva filozofska razmišljanja koja se bave tumačenjem važnosti saznavanja slike prelaze put od skepticističkih i kriticističkih teza do modernog pozitivizma: upoznavanje prirodnih ograničenja Ijudskog saznanja i odbacivanje na nauci zasnovane metafizike u potpunosti odgovara Kantovoj teoriji saznanja i teorijama njegovih nastavljača, ali se ograničava na vrednovanje saznanja u empirijskim naukama i па njihovoj osnovi, u formalnim naukama. Posebnost ove gnoseologije pozitivističkog usmerenja ogleda se u tome što se može zameniti metafizikom transcendentalne stvarnosti, ali ona ostaje sa svojim sekundarnim saznanjem ograničena na empirijske datosti „drugog sveta“: svojim primarnim saznanjem ona je vezana za saznavanje realiteta svih s onu stranu stojećih predmeta. Teza o ncsaznatljivosti tzv. stvari po sebi je na taj način osnovni princip t kritičkom procenjivanju televizije i filma.

108