RTV Teorija i praksa

osobine sistcma kome uostalom on doprinosi. Posledica toga jeste da je pogodno. рге nego što se proučavaju elementi ili sistem sebi samima. da se uzmu u obzir njihove interakcije u funkciji kompleksne situacije u kojoj se one događaju. Da bi se držao umetnosti, očigledno je da se tradicionalni istorijski pristup pokazuje nedovoljnim. Ono što mi danas označavamo terminom umetnost, kao i pojmovi koji su mu pridruženi - delo, umctnik, estetika-jeste proizvodinterakcijajednog sistema u pokretu u koji ulaze elementi ili faktori tako različiti kao što su umetnici, galerije, trgovci, amateri,, kolekcionari, kritičari, institucije (muzeji, fondacije, domovi kultura), nacionalne i/ili međunarodne izložbe (bijenali, trijenali, festivali), žiriji, mediji (štampa, radio, TV, video, video-ploče), tržište umetninama (vašari, prodaje na aukcijama), istoričari umetnosti, eksperti, osiguranja, špediteri, reproduktori, industrije kulture (izdavači, turistički agenti), vlasti, publika, itd. 1 Svaki faktor tu igra ulogu tim složeniju što ulazi u interakciju sa svim drugima. Štaviše, svaki od njih poseduje moć, odatle dolazi izraz energelski koji daje sistemu oblik prema području u kojem funkcioniše. Svako umetničko delo (ali isto tako svaki ~dogadaj“) proizilazi iz jedog multidimenzionalnog proccsa - političkog, drušlvcnog, ekonomskog, tehničkog, kultumog - u kojem mediji igraju ncprekidno rastuću ulogu. Možemo li tu sistemsku energetsku mctodu. ukratko zacrtanu, koristiti kao rešetku za pristupanje da bi nazreli šta jc sa umetnošću danas? Prva linija nas silom vodi da napravimo razliku između aktivnosti koje su po tradiciji defmisane onim što se nekada nazivalo lepim umetnostima: arhitektura, slikarstvo, skulptura, književnost, muzika. pozorište. igra, itd. od kojih je svaka smatrana kao specifična i dolazila od znanja koja su i sama bila specifična. Zbomik dela koja su čirila svaku od njih, bio je predmet konsenzusa zakoji danas uvidamo da je manje konsenzuz svih nego dominirajuće obrazovane klase. Zaista je na njoj bilo da odluči o izboru, kriterijima, vrednostima i da ih propagira putem međija kojima je upravljala, posebno knjigom, kao i preko institucije koju je osnovala: univerzitet, i, šire, obrazovanjem. Od prc nekoliko decenija situacija se znamo promenila. Čak i ako se tradicionalnc aktivnosti održavaju, i ako je izraz lepe umetnosti

1 Prou'.dvao sam taj problem u ćlanku ~Umetnost(i) i Moć(i)“ objavljenom u broju 120 časopisa ~Diogen“.

123