RTV Teorija i praksa

-prve vanzemaljske kolonije su predviđene za sledeću deceniju; Ijudski organi se prodaju kao rezervni đelovi. Pokolebani naučnim otkrićima, još više tehnološkim promenama čiji se efekti odražavaju u našoj svakodnevici, menjaju se, najčešće bez našeg znanja, naši putevi da osetimo, percepiramo, da shvatimo. Dokaz su mutacije kojetrpi sredstvo zakomunikaciju-jezik. Rečnici i enciklopedije ne mogu da izvrše svoju namenu. Ne bez iznenađenja, otkrivamo da ovi instrumenti znanja imaju ograničeno trajanje, čak i kad idu na periodične dodatke da bi bili u toku. Ako se konsultuje Encvclopaedia Britannica, jedan od najuglednijih referentnih instrumenata koji postoje, konstatujemo da odrednice Umetnost, Tehnologija već više ne odgovaraju, sem delimično, situaciji koju danas poznajemo. To očigledno pokazuje da znanje izmiče definicijama koje je upotreba, po tradiciji, imaia misiju da utvrdi. Pogođena zavisnošću našeg vremena, i sama upotreba je u nastanku. Stabilni položaj koji joj je nekad davao legitimnost ustupio je mesto nestabilnoj situaciji čiji je efekat permanentno dovođenje u pitanje, ne samo sadržaja i terminologije, nego i načina strukturisanja i jednih i drugih. Svako proučavanje koje se odnosi na sadašnjost, još više na budućnost, ne može se, dakie, predstaviti osim u jednoj problematičnoj perspektivi. Ništa tu nije osigurano. Ne radi se. međutim. o tome da se uzmiče pred neodređenim ili približnim. Odlučno pitanje jeste uzeti u obzir zavisnost, koja je naša sudbina, da bi pokušali da ocrtamo, počev od uslova koje poznajcmo, mogućnost koja se naslućuje. Ovoj promeni perspektive odgovara promena metode. U stabilnoj situaciji spoznaja teži da se ocrta na omeđenim poljima; fiiozofija, nauka, umetnost. od kojih svaka ima, ako ne svoju autonomiju, makar granice. tim bolje defmisane što postaju svojstvo specijalista. Tako se proučavanje prvenstveno odnosilo na promene koje su se tokom vekova događale u svakoj od njih; otuda cvetanje mstilucionalizovanih discipiina od strane univerziteta, kao što su istorija filozofije, istorija nauka, istorija umetnosti i književnosti. istoričar se, dakle, dugo vremena smatrao nosiocem znanja koie ie ispitivao u funkciii dijahronične metode. Umesto toga, zavisna situacija kakva je naša, podrivajući pojam granice, iziskuje drukčiju metodu koju shematski možemo da obeležimb izrazom sistemska/energetska. Svaki se sistem, u stvari, sastoji od clcmenata koji imaju osobine, koji istovremeno sadrže

122