RTV Teorija i praksa

Како ističe autor, televizija raspolaže jezikom čiju sintaksu osiguravaju ekran i kamera; ona je stvorila „umetnost međuprostora“ uvodeći „nove oblike' 1 koji kao logosi, pesmice, studio design, masters of сегетопу style (voditelji), reklamni spotovi i video-spotovi čvrsto prijanjaju uz neprekidni tok televizijskih vesti, sportskih emisija, feljtona... U svetlu tog primera, suviše retko pomenutog, teško je osporavati činjenicu da svaki medij stvara oblike koji mu pripadaju kao svojstveni, koliko na planu komunikacije, toliko na planu izražavanja, vodeći računa o njegovim mogućnostima i ograničenjima (kao faktor vreme, koji je'predominantan na radiju i na televiziji). Radeći tako mediji poprimaju, od jednog do drugog, razliku koja svakome od njih osigurava, ako ne apsolutnu specifičnost, аопо distinktivnu prirodu. Jasno je, па primer, da radio nije štampa plus zvuk, kao što ni televizija nije zvuk plus slika. Mediji ne rade sa dodacima; oni se konstituišu u konfigurišuće strukture koje, nismo to dovoljno zapazili, prožimaju publiku ili publike konfigurisanim strukturama, u isto vreme čekanja, prijema i traženja. Tako svaki medij sadrži jednu estetiku, jedan način da se oseti, čemu ja dajem naziv topika da bih precizirao činjenicu da skup ~mesta“ koja su stavljena u rad funkcionisanjem jednog medijanajzad kulturno oblikuju one koji ga koriste. Štampa izrađuje jednu kartu stvarnog u kojoj, ma kakve bile varijacije u pristupu i raznolikost u sadržajima, koncepti i njihov raspored služe kao konfigurišući i konfigurisani posrednici. Da otvorim svoj TV aparat je jedna druga praksa koja me čeka i koju ja čekam: slike u pokretu, zvuk, muzika, reči, ti posrednici funkcionišu po modalitetima svojstvenim TV mediju koje smo mi progresivnom interiorizacijom prihvatili kao naše. l2 Druga opservacija ima veze sa posebnlm karakterom novih medija. Za razliku od pisanja i štampanja koji postoje odavno i koji se nikako vekovima nisu menjali, novi mediji su potčinjeni evoluciji utoliko više übrzanoj što se pritisak tehnološke inovacije tu vrši bez prestanka. I naš jezik se umorio. Engleski izrazi, ili rađe američki ga neprekidno osvajaju, izmičući naporu pofrancuziranja koji vlada pokušava da nametne. Značajna poplava: s jedne strane, ona otkriva nedovoljnost uspostavljenog jezika i njegove odgovarajuće primene; s druge strane,

12 Ја sam vcć izneo taj pojam topika u svojoj knjizi; Efekal lehnoloških gromena- V muiaćiji. nmclnošl. grad, slika, kulturč, ,WJ7,Tierre-fvlarcel LozarTa, I?S3, str. 131-137.

129