RTV Teorija i praksa

interpretacija, ne oduzima ništa od činjenice da povećanje publike treba smatrati kao pozitivan doprinos. Čak i ako analogija nije stroga. leško je osporiti da pojava medija odgovarapojavi javne škole kojaje svima otvorila puteve znanja, makar u principu, i koja je propagirala demokratski duh koji danas favorizuju, sa svoje strane, radio, TV, video, telematika, itd. 13 Publika do koje dopiru konstituiše zaista nove oblike koji restrukturišu društvo, bar kultumu sredinu. Ali. postoji jedan drugi skriveniji aspekt kreativnosti medija. U funkcionalnoj perspektivi koju prihvatamo u pogledu na njih, izgledaju nam tim efikasniji što su ~transparentni“, ukratko, čine da zaboravimo njihovo postojanje. Televizija nam pruža zadovoljstvo onoliko dugo koliko je slika jasna i koliko ekran nestaje u korist spektakla Nek dođe do prekida ili nek se slika pokvari, evo gde nas brutalno mobiliše egzistencija mašine. Tehničar, u bukvalnom smislu, dovodi stvari u red, tj. vraća mašinu u korišćenje koje od nje. tražimo. Ali, čim napustimo uspostavljenu upotrebu, koja svodi medij na funkcionalnu „transparentnost", otkrivamo da je svako od njih bogato egzistencijalnom mutnošću. To je ono što su primetili video umctnici kao što su Paik (Paik) i Vostel (Vostell) koji su vrlo rano izazvali na ekranu perturbacije, bilo kao prvi, koji je pravio distorzije slike pomoću magneta, bilo kao drugi, „uključujući" na TV aparat neobične predmete 16 . Najpre, rekli biprosta skretanja, Što je slučaj: dva umetnika su dograbila TV da bi ga skrenuli sa svoje ..normalne" upotrebe. Ali to je baš interesantno u njihovoj intervenciji: s jedne strane ističu činjenicu da je naše učešće na TV na neki način dogovoreno, u svakom ugovoreno; s druge strane, otkrivaju da, kad se ugovor opozove, ukine konvencija, medij je spreman da otvori put novim oblicima. Otkriće fotografije, otkriće filrna, da citiramo dva pretka, nisu nikako dopuštala da se predvidi u njihovom početku udeo koji će umetnost izvući iz jednog i iz drugog.

15 Mcvemo sc začuditi što većina studija daje privilegiju negativnoj strani medija: stoga toliko izvcštaja posvećenih efektu nasilja na televiziji. Ne bi li bilo poželjnije da sc nagncmo. ne sa шапје pažnje, nr. efekte demokratizacije koje oni oslabodaju?

16 Volf Vostcl (Wolf Vostell): - ..Kada povežem jedan TV aparat za jedan srp ili za gomilu eipcla. ne radi s# o tome da se pokoravaš formalnom principu da bi stvorio plastićni pokrctni predmet koji sebi prisvaja prostor. već da dosegneš jednu psihološku istinu. a ova je uslovljena činjenicom da srp ili gomila cipela ne uzimaju s\oic stc arno značenje osim u meri kad su postavljeni u kontekst teievizijskog programa. Odatlc rezultira radanje u isto vreme jedne plastične realnosti (jedoe sktilpiure - događaja) i jednog psihološkog otkrića povezanog sa televizijskim programom.”

132