RTV Teorija i praksa

transformisane od strane televizije, koji pripadaju dogođenoj tragediji, košmarnim situacijama Ijudskog opstojanja, tako i na moguće, svakodnevne, ne-ispađajuće-iz-šablona događaje u sadržinskom smislu. Sto se tiče ovih posljednjih, tu se u ime naročitog angažmana u pronalaženju sitnih slučajnih ali spektakuiarnih pojedinosti, skrivenom porukom, kako je naziva Adomo, mogu ~prokrijumčariti“ putem atakovanja na podsvijest takve ~pouke“ koje zadiru u same osnovne vrijednosti društvenog sistema. Ako se. za primjer, u jednoj televizijskoj dokumentamoj emisiji o istorijatu tramvaja u jednom gradu l na već uobičajen način priča o tom prevoznom sredstvu, njegovim počecima, modemizaciji i tako redom, a onda se vrlo efektno, kao uzgred (da bi spektakl slučaja došao do punog izraza) übaci vijest da je jedan stari žitelj tog grada, prilikom prve vožnje tramvaja na električni pogon, pokušao „uhvatiti stmju u neku svoju posudu“ tako što je dugačkom metalnom šipkom dotakao visoko postavljene provodnike električne energije, te da je naravno poslije toga nađen u nesvijesti, onda se jedan uhodani tok informacije prekida ovom nenadanošću i može se desiti da se cijela informacija. odnosno emisija, samo po toj nenadanosti i pamti. Međutim, poslije toga neposrednog doživljaja ~izokrenutosti“, intelekt (da li baš svaki) stavlja taj „skok izokrenutog“ u kontekst svega rečenog, u kontekst namjere same emisije, njene namjene, možda i povoda, u kontekst recimo nekog jubileja, pa polazeći od spoznaja o istorijatu te institucije, o istoriji grada, spoznaja o recidivima građanske misli o življu tog grada- promišlja „slučajno naveden slučajni događaj“ (da li se stvarno zbio stvar je autora emisije)- јег sasvim se lijepo moglo i bez njega- te na kraju može da ima sve pretpostavke za zaključak da je i to „nizak udarac u osjećaje" - dalji, ali mnogo perfidniji atak na življe tog grada kojim se implicira njihova neobrazovanost do sljepoće, odnosno afirmiše zatucanost, konzervativnost i navika krađe do same bolesti. Sekundarni doživljaj te informacije u tom slučaju biva potpuna negacija primamog, ali se upravo po sekundarnom primarni pamti. Sve to u nekoj drugoj sredini bilo bi primljeno kao duhovita dosjetka autora da inače uobičajeni tok priče učini zanimljivijim. Međutim, radi se o jednom miljeu i njegovom življu o „djedama s Baščaršije“ koje je građanska stereotipija gledala

I Dokumemarni film Pjera Majhrovskog o sarajevskom tramvaju, snimljen 1965. go dine. često repriziran u teievizijskom programu, izmedu ostalog i oktobra 1980. godine. 70