RTV Teorija i praksa

samo i isključivo učmalim. Autor je tako, svjesno ili nesvjesno, mada Bosanac, taj građanski ~manir“ već osvjedočen u literaturi, filmu i drugim sredstvima kulture- prenio i na televiziju kao novo sredstvosuprotstavljajući novo, tehniku i progres „tamnom vilajetu“, u neodrživom kontrastu crno-bijelo. A istorija je pokazala (bar što se BiH i njenih naroda tiče) da je to osnovica za ~nadgradnju“ u smislu paternalizma i kolonijalizma. U ovom slučaju se jasno pokazuje šta znači ona sintagma o specifičnim uslovima razvoja jednog ili više naroda i kako se, čak i na izgled neobaveznoj formi jedne svečarske televizijske emisije, mora biti veoma opreznim u doticanju date problematike, odnosno eliminisati mogućnost višeznačajnog tumačenja jedne poruke iz osjetljivog područja. Drugi je problem slučajeva spektakla o übistvima, pokoljima, masovnim masakrima, sudarima automobila, rušenjima aviona, zemljotresima i slično, što svakatelevizijapažljivoodabireiprikazuje. Po Žanu Kaznevu televizija time jeftino pruža iluziju emancipacije. Emancipacije - od čega ili čega! Prvo, naše moderne emancipacije od tabu događaja za naša prijethođa koja su bila toliko ~nazadna“ da su sve slične događaje brižljivo ćutala ili priču o njima branila, da se ne bi u masi širio osjećaj dezintegriteta svake ličnosti ponaosob. Da, šta se to mene ili nas tiče što je „tamo neka“ vjerska sekta organizovala ~spektakl“ masovnog samoubistva svog članstva, ili što je ~neki“ na smrt osuđeni zbog silovanja četvorogodišnjeg djeteta pobjegao iz zatvora. Moderan i razvijen svijet, obrazovan i emancipovan govori o tim događajima, zna njihove najupečatljivije (ujedno - najgnusnije) momente, jer ne želi, kao u prošlim decenijama i vijekovima, ćutati o tome. Samo, pitanje je - kako da živimo sa tim informacijama i saznanjima njima podstaknutim! Osim toga, moderno doba sa istom takvom tehnikom i načinom života, urbanizacijom i modernim stresovima neminovno rada i moderne poroke i moderne načine umiranja i smrti. Automobilske nesreće odnose godišnje Ijudskih žrtava kao jedan ~solidan“ rat. Da, svaka civilizacija je imala svoj danak. Ljudi su odvajkada jedan dio svoje proizvodnje usmjeravaii na oruđe i oružje za svoje uništenje, ali im to nisu bila sredstva za svakodnevno življenje. Za te ~stare“ i smrt je bila ritual, a mi od svakog dana taj ritual pravimo. Koji to televizijski studio neće prihvatiti da emituje, ~prenese“ aktuelnosti! Dogođene kataklizmične situacije će čak značiti dodatne napore Ijudstva televizije (ekipni odlazak u neku daleku zemlju),

71