RTV Teorija i praksa

mjestu. Treba još kazati da je nužno ostaviti po strani stavove Kazneva i drugih sličnih mislilaca koji tu televizijsku Uuziju stvarnosti proglašavaju igrom, potpuno previđajući klasni karakter svakog modernog društva i svih institucija u njemu. A televizija jeste institucija u društvu, odnosno institucija društva, bilo da joj pridajemo klasično obilježje informacija - zabava-pouka, ili da u njoj gledamo uticajno ili najuticajnije sredstvo kulture, ili čak da govorimo o mogućnosti njenog estetskog ispoljenja. Klasni karakter savremene političko-sistemske organizovanosti podrazumijeva bivanje u funkciji ostvarivanja i neposrednih i dugoročnijih interesa vodeće klase Ш sloja. Utoliko istine realiteta možemo promišljati samo u određenom dobu i prostoru. To isto se odnosi i na sliku svijeta ~emitovanu“ putem televizije. Prema tome jedno određeno „televizijsko viđenje svijeta“ može izrastati iz idelogije datog političkog sistema (i ideologije kao iskrivljene svijesti). Druga je stvar ukoliko se osnovni instituti te ideologije malo ili nimalo bave televizijom, ostavljajući je po strani kao efemeriju. Ali i u tom slučaju Ijudi koji stvaraju program polaze od vlastitih klasnih ili slojevskih, vjerskih, nacionalnih i dmgih sebi-pripadajućih osnova. Ako je televizija stvarno ukomponovana u dati sistem odnosa u društvu onda će slika stvamosti koju опа daje biti slika stvamosti vodeće snage društva. I dalje, od toga koliko.je taj dati sistem odnosa u društvu demokratski ili nije, zavisiće hoće li ta slika biti sjena pećinskog čovejka ili kreativni impuls za mijenjanje vlastite situacije što koincidira sa mijenjanjem i društvenih odnosa. U odnosu na to, televizijska slika svijeta u našoj zemlji bi zbog specifičnosti samog našeg političkog sistema socijalističkog samoupravljanja, zbog specifičnog načina učešća najširih snaga naroda u odlučivanju, morala imati i svoja specifična obilježja: ne ona zapađna (kojima smo, čini se po programima, sve više skloni), i ne ona istočna (koja u našim programima rijetko možemo vidjeti, najčešće u formi estradnog optimizma) nego specifična - jugoslovenska.

78