RTV Teorija i praksa

IZMEĐU SVUESTI I EGZISTENCIJE Džeri Mender bi vjerovatno ovako započeo savremenu verziju Platonove pećine. Zamišljam Ijude zatvorene u dobro osamljenim stanovima i sobama, prikovane uz televizijski aparat, kako na hiljade različitih mjesta (stanova) u istom trenutku njih na milione, gledaju u istovjetnu sliku i tu sliku nazivaju imenima realnih stvari... Shvativši tako čin prisustva uz televizijski aparat kao sjedinjavanje izolacija, a pridodavši tom činu pasivnost s ove strane ekrana i efekte uljepšavanja s one strane ekrana, Mender je imao sve razloge za zaključak da je televizija stvorila idealne preduslove za manipulaciju mase gledališta, afirmišući i obogaćujući procese posredovanja između Ijudi i prirodnog (nepotrošačkog) doživljavanja realnog okoliša. Princip opšteg materijalnog blagostanja Ijudi u masi podrazumijeva i robnu kolonizaciju svega, pa i onoga što se zove područjem duhovnosti, saznanja i opažanja, a počinje robnom kolonizacijom doživljaja. Robni i potrošni karakter svega čini da uz televiziju trošimo slobodno vrijeme, vrijeme za porodicu, za ličnu kreaciju, trošimo televizijski program, trošimo prijatelje, poznanike, komšiluk, i konačno trošimo električnu energiju. Kao najsavršeniji proizvod kulturne industrije (kako je vidi Adorno) televizija svoj proizvod donosi direktno u kuću 'potrošaču. I kao što je čovjek stvoren od „boga po božijem obličju“, tako i taj proizvod mora da bude sličan samom konzumentu, pošto sa različitošću on ne bi mogao opstati, odnosno nebi je mogao pripisati sebi. „Sve se pojavljuje tako kao da pripada njemu, jer on sam ne pripada sebi“ (Adorno), Svhataiući televiziju kao tehnički najsavršenije sređstvo udara u podsvijcst čovjeka-gledaoca, sredstvo koje manipuliše prirođenim i naučenim osjećanjima krivnje čovjeka (u nedostaku ~pouzdanog“ načina vrednovanja gestova i čini, nestabilnih normi i vrijednosti - a svega toga dovedenog u odnos prema spoznaji da je čovjek odgovorno misleno biće - kako da se bude uvjeren u ispravnost vlastitog činjenja), Adorno u tom tehničkom izumu prevashodno vidi sredstvo sveopšte ideologizacije i manipulacije masama, u cilju održavanja velikog status quo forma svijesti današnjeg društva. To pretpostavlja sagledavanje televizije unutar cjelokupnosti određenog društvenog sistema, što znači da budućnost televizije zavisi od cjeline društvene situacije i odnosa u društvu. Isto tako, održavati nepromijenjenim dmštvene odnose podrazumijeva stalno „vježbanje konformističkog ponašanja“ i cenzurisanje nepoželjnih ~iskakanja“

79