RTV Teorija i praksa

iz postojeće ~službene“ interpretacije svijeta u kojern ne egzistira ništa duhovno što se ne može posjedovati. Iskrenja Ijudskog nezadovoljstva, potisnute želje bivaju „umotani” fetišom robe. Sve se može posjedovati, osim vlastitog integriteta - ličnost se ne može konstituisati. Pa pošto se kolektivnost izgrađuje po istovjetnoj osnovici posjedovanja (roba) koje je postalo fetišom, to se uopšte mogućnost Ijudske komunikacije i zajednice zasniva na fetišizrianom kolektivizmu. Televizijski sadržaj, u kojem je već sadržana njegova interpretacija od strane autora date emisije, podrazumeva posjedovanje istog stava gledalaca u većini. Protivna situacija je ravna ekskomunikaciji (1. „Dobra bijaše sinoć ona drama!“ 2. ~Ne mislim tako. Naime, ukoliko,..“ 1. ~Ti to nisi dobro shvatio“). Zašto i čemu promišljanje, ako je interpretacija sama sobom data. „Ponavljanje, sličnost i prisutnost modeme masovne kulture imaju za ci!j da dovedu do automatizovanih reakcija i da oslabe snage individualnog otpora... ,рошка’ prilagođavanja i poslušnosti bez razmišljanja izgleda da je danas dominantna i opšta". I Denis Mek Kvejl kao najvažniju posljedicu postojećeg načina upotrebe sredstava masovnih medija navodi takav snažan uticaj na Ijude kakav nije poznat do sada u istoriji, uticaj koji se zasniva na težnji hoiuogemzacije. Homogenizacija pri tome пе polazi od samih masovnih medija nego od formlanih ili neformalnih kontrolnih mehanizama nad samim sredstvima mass media, te u tom slučaju mediji stvarno odgovaraju značenju svog imena- provodnici, sredina kroz koju se nešto provodi. Mek Kvejl vrši razliku između homogenosti i uniformnosti, vezujući prvo za prisustvo jednoobrazne slike svijeta, upućene svoj različitosti gledališta, ali i za nestabilnost osnovnog toka informacija na kojoj se homogenost zasniva, dok u uniformnosti vidi rezultat usvajanja tradicionalnih vrijednosti i stavova. No, suštinska razlika, kako se čini, ovdje jeste samo u dužini valjanosti usvojenih vrijednosti i stavova, s obzirom da se ovi usvajaju i posredstvom te jednoobrazne slike svijeta. Te vrijednosti i stavovi, formirani slikom svijeta masovnih medija, posebno televizije, impliciraju jednu novu totaljtamost koja se, kako veli Markuze, ne oslanja na ferore poznate u istoriji totalitarizma. nego na novu vrstu „skrivenog" terora putem stvaranja, a potoin manipulisanj,. lažnim potrebama savremenog čovjeka. Masovni

8 Tcodor Adorno, „Televizija i oblid masovne kulture". „Treci program RTB". leto 1978, str. 761 i 764.

80