RTV Teorija i praksa

se (kako i koliko ovisi od gdje i kada) tom njenom moćnošću, ~u svrhu realizacije ciljeva“ koje uvijek proglašavamo Ijudskim i istinitim, ipak televiziju ne možemo gledati izolovano iz ukupnosti jedne situacije društva, odnosno položaja jedinke u njemu, jednog određenog društva u određenom vremenu. Ako je i iznad, televizija je to zbog toga što je imala šire uslove da to bude, što je čovjek stvorio pa onda u zahuktalosti doba nije imao vremena da njeguje živost mladog organizma, odnosno nije mu pridavao značaj izvan efememog. A sve je to opet situacija doba i njegovih ~proizvoda“. Kada u tome televiziju gledamo, ondaje možemo vidjeti dostadobrom slikom jedne uopštene situacije, ili značajnim činiocem te situacije. Zato u govoru o televiziji samo u nedoumici možemo govoriti pojmovima sociološke strukturiranosti koji pretenduju na jasnost fenomena, nalazeći horizontalne i vertikalne čimbenike u koje se u cjelini užljebljuje sve ono što je vezano za televiziju i njenu funkciju u društvu. S druge strane, ako se televizija postavlja, zajedno sa drugim sredstvima mass media, između svijesti i egzistencije mase individuuma, htijeći tako doseći ,Jedinstvenu svijest mase o jedinstvenom načinu egzistiranja“, ako ona, dakle, stvarno teži procesima ujednačavanja, onda to u uvijek bivajućoj, pa i postojećoj nejednakosti podrazumijeva put ~podizanja“ jednih do nekog sretno ili ne izabranog nivoa kulture i ~silaženje“ drugih iz vlastitosti identiteta. To su promjene u srži koje u istorijskoj saznaji razdijeljenosti kulture za pojedine i za one druge, pretpostavljaju i duži vremenski period i, jednostavno, materijalni momenat posjedovanja potrebnih aparata tehnike. U odnosu na kazano nužno se upitati: nije li se već u istoriji pokazalo da se i u situacijama najbezumnijih pogroma vlastitost identiteta samo skrivala ili samozaboravljala. I još, da li spoljna, materijalna, fizikalna, formalna ujednačenost nužno pretpostavlja i unutrašnju, suštinsku. Na kraju, je li uopšte moguća ujednačenost mnogih i mnogo složenih malih svjetova individuuma. Dodir i kontakt sa televizijom su prvenstveno stvar vremena izvan nužnosti rada, kada je jedinka u prilici da bude u zaboravu grube fizičke uslovljcnosti, te kada joj svaka misao ne mora biti suzdržana, odnosno fundirana i uslovljena onim primamim saznanjem o prebivanju u istini lažL A to slobodno vrijeme, ma kako ga je nemoguće odvojiti od obaveznog, daje mogućnost za bar neko pravljenje izbora u datom, osjet odgovoinosti za izabrano, za bivanje pri sebi. To znači da će u njemu prvenstveno svako od svoje sopstvenosti polaziti. To

85