RTV Teorija i praksa

isto tako znači da će poslije televizijskih serija u knjižarsko-izdavačkoj djelatnosti postati bestseleri knjige tipa Ljubavna priča i Dinastija, a da potražnja za knjigama F. Dostojevskog neće porasti poslije dosta dobrog snimka odiične pozorišne predstave rađene na osnovu romana Zločin i kazna. Zbog toga bismo u našim uslovima, u kojima je ipak kratko postojanje televizije, a još kraće ono u kojem je većini omogućeno posjedovanje televizijskog aparata, ujednačavanja posredstvom televizije ponajprije trebali posmatrati u sferi ponašanja koja se često karakterišu oponašanjem, između ostalog i snobovskog tipa. Moguće je da će pojedini poslije jedne sebisvojne dokumentame emisije o nekoj dalekoj zemlji poželjeti da je neposredno više upoznaju, ali isto tako da će drugi učiniti takav posjet da bi mogH posjedovati fbtos sličan шот televizijskog voditelja. A neko treći će jednostavno htjeti pobjeći u tu zemlju, nadajući se da će tako pobjeći od sebe. I tako u beskraj. Uopšte uzevši, nesigurno je tlo ispitivanja efekata па pojedince (gledaoce), јег se time najneposrednije zadire u ono dobro skrivano od okoliša - nutrašnji život. Ne dobijaju se (ili stiču) ti tipovi (ili stereotipovi) ponašanja samo posredstvom onih emisija za koje vjerujemo da su načinima svoje izrade i poruke nekako najpodesniji, ili čak eksplicite zbog toga i jesu. Mi se kod govora o tome najprije sjetimo ekonomsko-propagandnog programa, zabavno-muzičkog i drugih sličnih programa. Međutim, tipove ponašanja mi podjednako nalazimo i u informativnoj i u obrazovnoj emisiji, isto kao u dokumetarnoj, emisiji iz programa drame i tako redom. Od načina prezentacije informacije zavisi i gledaočevo uvjerenje o tome da se u informaciji, recimo o tom đogađaju, mora biti oprezan, kao što su bili oprezni i oni koji su je gledaocu prenijeli, pa i oni koji su je dostavili televiziji- sve do samog izvorišta informacije. Tako gledalac ~uči“ kako se pri pomenu tog događaja treba ponašati, ukoliko želi da bude u „aktualnosti vremena", Tako samo jednom informacijom ili viješću o tom i tom događaju teievizija posreduje učenje, vaspitavanje, načine ponašanja. Tako je sa svim programima televizije. Jedni te evidentne ili implicirane poruke ponašanja prihvataju kao nužan konstituens zajedničkog življenja, promišljajući interno evenutalni suprotstav. Drugi ih bezuslovno preuzimaju u posjed. Da se vidjeti da je i tu ujednačavanje ipak formalno, u prvom slučaju spoljnje, u đrugom bez afirmacije vlastite umnosti - to znači opet spoljnje koje se jednostavno, po inerciji, vjeruje.

86