RTV Teorija i praksa

Borislav Stanojević

MUZIKA NA TV ILI TV MUZIKA

Osvrt na TV emisije ozbiljne muzike u protekloj sezoni Ako svaka TV emisija ozbiljne muzike neodoljivo u vama izaziva efekat ~već viđenog“, kako bi misao, koju ona provocira, mogla biti više no jednom nova? Naravno, odsustvo kontinuirane kritike (u dobroj meri zahvaljujući poštenju kritičara koji se nerado često ponavljaju) izuzetno pogoduje veoma značajnom broju TV poslenika (kojima ponavljanje, budući da se radi, kako ćemo kasnije videti, o veoma zamršenom poslu, ni najmanje ne smeta - naprotiv). Formalno - dramaturška shema najvećeg broja ovih emisija, uglavnom bez obzira na sadržinu, gotovo bi se moglo reći da je (kao đavolom) ~posednuta“ muzičkim uzorom dvodelne pesme (ABABAB... etc. in continuo, pri čemujenpr. A razgovor o muzici, a B muzička ilustracija ili ilustracija muzike- ili obrnutim redosledom). Najveći broj TV emisija ozbiljne muzike rezultira baš takvim maltretiranjem i muzike i televizije - pre svega u odnosu na prirode (bića- ~ono-što-nešto-zaista-jest“) oba ~medija“, a zatim, i na moduse njihovc „simbioze". Za početak je dovoljno da iznesemo nekoliko opštih opaski o ~prirodama“ muzike i TV: muzika je (čoveku) nevidljiva struktura i okrenuta je prvenstveno onom nevidljivom u nama: televizija, opet, okrenuta je prvenstveno upravo pojavnom, „životno stvarnom“. Pokazalo se da TV ne može tek prosto okrenuti svoje kamere izvođačima muzike i prateći tok (dramatizujući) izvođenja „vizuelizovati muziku". Adornovo tvrdenjeda je „najveća laž priznatu stvarnost prodavati kao istinu“ (Minima momlia) đokazalo je svoju istinitost ovde kao uostalom i u TV praksi koja se tvrdoglavo zaklanja iz teorijske (?) zablude o „direktnom prenosu stvarnosti kao pravoj prirodi TV medija".

88