RTV Teorija i praksa

Beleške koje slede esejističke su prirode, a njihov se autor pri tom pridržavao sledeće Lenjinove izjave: - „Ако čovek želi da stvamo upozna neki predmet, mora da obuhvati i prouči sve njegove svc njegove veze i .posredovanja’. Za nedostatak ravnoteže i usredsređenosti ovih beležaka na neku specifičnost ili aspekt problema, za neprestano balansiranje između posebnog i opšteg, između kritičkog i kreativnog prilaza - sa nužnom nedorečenošću u oba - autor odgovornost ipak mora podeliti sa (adekvatnom) situacijom televizijske (muzičke) prakse, koju stanje teksta u najmanju ruku verno odslikava. 22. 02. 1984. TV BEOGRAD, II PROGRAM, 21.20 Emisija Susret sa Beogradskim gudačkim orkestrom „Dušan Skovran", 2 urednik Ildi Ivanji, reditelj Dragoslav Lutovac Ni ~sumračno“ osvetljenje, ni iz reda violinista isturena ~kaubojska“ , čizma, ni svi krupni planovi čudnog nosa solistkinje (koji na TV mnogo bolje dolazi do izražaja nego njeno inače zavidno pijanističko umeće), prstiju na žicama, Ш štapića-klatna promenljivog dirigentskog sata ne mogu uveriti čak ni u isti izvor slike orkestra (instrumenata i muzičara) i muzike koju on proizvodi. Slika i muzika su u rascepu, raskopljene, odmiču se jedna od druge- nikada i nigde više no upravo u TV audiovizuelnom ~slikanju“ muzike u trenu njenog izvođenja. Izbledeli odlivak izbledelog rituala: može li to biti makar informacija? I, ako ona to jeste, kome je upućena, a dalje, dosledno, kome i zašto može uopšte biti potrebna takva informacija? Dovoljno su poznata (i dalje uporno prećutkivana, neodgovoma) pitanja: da li je, uopšte dovoljno da su izvođači i izvođenje muzičkog dela besprekorni i da li je dovoljno da jei sam ~mehanizam“ estetskog predmeta muzičkog dela besprekoran ako nas primalaca, uživalaca (nalik na sve ostale adikte, narkomane) nema u tom izvodenju, iako mu prisustvujemo, iako zbog nas izvođenje teče, a njihove vode ne mogu ni dotaći ni odraziti ništa drugo osim našeg ravnodušnog lica. Muzika nam se ovde ukazuje nikad ogoljenijom, nikad beznačajnijom. Muzika je malo i previše malo. Njeno čudo, njeno božansko, astralno poreklo ukazuje se bleđim, odsutnijim od

2 Ir/odena dela: Ostinato super tema okloiha Lj. Marić; Plaia u Ooveru S. Barbera i Kamcnta simfonija, op. 110, D, Sostakoviča. Dirigent A. Pavlović, gosti emisije N. Kolundžija, M, Barić i M. R, Tejlor.

91