RTV Teorija i praksa

fantoma. Tek puka slika Ijudi koji rade svoj posao s koncentracijom jednakom pekarskoj ili kovačkoj. Muzika je, dakle, zanat, kaže nam TV slika. Muzika, dakle, nije ni zanat- kaže TV giedalac, budući da njenu korist niti dobro vidi (a najveći broj gledalaca danas se i nesvesno slaže sa Heraklitovom tvrdnjom da su oči pouzdanije čulo od uha), a još manje je čuje. Funkcija emisije: lošauslugaorkestru čijajejedinakrivicadauspešno radi jedan sve nekorisniji posao; a taj posao je nekoristan: 1) zato što je muzika koju orkestar izvodi izgubila svoj smisao i, dosledno, svoje mesto u nesagledivo zamršenoj situaciji čiji raspon ide od civilizacijskog, preko društvenog, do sasvim subjektivnog, egzistencijalnog rasapa i 2) zato što je ta ista muzika još i televizijski maltretirana. Jedina slika koja se zaista može tragično dojmiti to je nepokretna, skoro fotografski mirna tišina dirigenta okrenutog leđima kameri i muzičara koji, pošto je muzika iscrpljena, sede na svojim mestima poput marioneta sa odloženim koncima, dok prekonjih, kao maskaiii pokrov zaborava, prelazi odjavna špica TV ekipe. Tragedija je utoliko veća i sveobuhvatnija, јег smo svesni daje, od sve muzike koju je čovek stvorio baš ova (koju tako već odavno zovemo ozbiljnom) svakako bila nas (čoveka) najdostojnija. Otud krivicu ne smemo baciti па muziku, već na ~okolnosti“, tj. na sebe same. Da pokušamojoš jednom. Muzikaje danas besmislena jer je „raketni pogon“ čoveka koji transcendira svet, a upravo je svet ono što nama nedostaje. Muzikamoraimati štadatranscendiraunama, ami smou nedostatku osvojenog usvojenog „fizisa", Lebenswelta (sveta životne stvarnosti - u Huserlovom smislu) tj. novog sistema iluzija o njemu i sami ~matafizis“. ~Muzika“ smo postali sami, u nama za drugu muziku nema mesta. Muzika je pitanje revolucije. Stara tradicija je srušena (da parafraziramo Bodlera), a imamo li uistinu novu, revolucionarnu - ili samo onakvu kakvu zaslužujemo? Čak, po svojoj prirodi, svojoj biti najrevolucionarnija (avangardnija) umetnost (muzika)'mora imati Arhimedonski oslonac; i da bi nam ona (muzika) nešto značila- svet nam mora nešto (više) značiti. I zaista, zašto da čovek sluša Šopena ili Sema Barbera? Ima li on svet o koji se može s uspehom odupreti upravo ta muzika?

92