RTV Teorija i praksa

око muzike као onog „značajnog nevidljivog"; njih dakle ta nevidljiva sila udružuje ili polemički suprotstavlja, to nevidljivo ih sili da u međusobne konflikte dođu kao Ijudi i umetnici, a u takvom konfliktu moraju učestvovad svi- i dirigenti solisti i orkestar i publika i kritičari i TV ekipa (od urednika do flzikusa), znači svi oni koji imaju stav prema muzici oko koje su (radno) okupljeni. Ono što nadalje može biti interesantno u emisiji ovakvog tipa to mora biti njihov ođnos (intelektuaini, emocionalni) prema muzici koju izvode i prema svom sopstvenom umetničkom i kulturnom,, dakle, egzistencijalnom i društvenom značaju koji, izvodeći ta dela, imaju. Taj odnos televizija za nas, pred nama mora gotovo detektivski istražiti. A sve je to ovde propušteno. Zatim, orkestar samo prosto ne izvodi muziku. A ukoliko on samo i prosto to ponekad zaista i čini (i van TV), on na TV ne sme samo i prosto to činiti. To se mora prevesti na adekvatan TV jezik, mora se dakle dramatizovati, mora se pokazati postepeni tok tvorbe izbor dela - presudan razlog baš takvog izbora, pripreme. probe, itd. To je dakle, trebalo da bude susret sa orkestrom „Skovran" i samo je to mogao biti uspešan način informativnog vizuelizovanja muzike. Ovako, to je bila samo još jedna u nizu grešaka u tretiranju ozbiljne muzike na televiziji. Treba, ipak, naglasiti da je razlog toj grešci (greškama), poznajući rad i urednika i reditelja, bio samo svestan i verovatno neželjen „izbori' lakšeg (aii do mučnine đonovima TV muzičkih poslenika izlizanog) puta, a nipošto posledica neznanja. ili (što je, valjda, najgore), odsustva volje za promišljanjem muzike i problema njene adekvatne prezentacije na (našoj) televiziji. 23. 02. 1984. TV BEOGRAD, II PROGRAM, 21.20 L. V. Betoven, 7. simfonija (A-dur, op. 72) urednik S. Midžić, reditelj B. Ivanda, proizvodnja TV Zagreb Povodom svoje 85-godišnjice života Lovro Matačić se priprema da diriguje Betovenovu Sedmu. Pred TV kamerom analizira bitne segmente svoje koncepcije dela: drhtave ruke, impresije, koncentracija, pokušaj čitanja partiture, pevušenje, ~leteći“ klavirski fragmenti - krpice simfonije. Pomalc zamorno zato što je suviše statično (bolje bi bilo, to je nedostatak režije- daje ~kolažirano“ sa adekvatnim detaljima orkestarskih proba). Sledeća primedba: пе vidimo partituru bar na delu ekrana. Razgovor sa Matačićem vodi urednica Midžić, ali ona je opčarani slušalac a ne punopravni

94