RTV Teorija i praksa

diskutant-polemičar, pa se ograničava na egzalnrane epitete muzici i dirigenciji, što zvuči često neumesno i jedva da izmami pokoji pomirljivi osmeh na licu slavljenika. Drugi deo cmisije čini snimak koncerta u Usinskom. TV realizacija je izvedena u maniru klasičnog ~polivanja“ (kamerama) izvođenja: pred nama se smenjuju orkestarske grupe i solisti u „dramatizaciji" montažom koja, kao neki „vodič kroz orkestar“, doslovno prati muzičku ~dramu“. Međutim, težnja ka potpunosti informacije (sa svom njenom imanentnora dramatikom) prisutna je, bar kao ideja, u ovoi emisiji i u tome leži i njena vrednost. 3 Ipak ovo jeste pravi put ka jednoj objektivnoj informativnoj vizuelizaciji muzike, ali treba odmah razumeti da čak i najuspelija emisija ove vrste ostaje samo koristar muzejski, arhivski materijal za neke buduće proučavaoce muzike i televizije. Svemu ovom nipošto ne pomaže (u emisiji o kojoj govorimo) prilično mlitavo izvođenje Sedme simfonije, a posebno gubitak napona drame u alegretu (drugi stav), koji je dat gotovo plesnim tretmanom. Ni broj kamera neće „spasti" emisiju od monotonije budući da snimanje izvođenja ne čini muziku uočljivijom i zanimljivijom - naprotiv. Čini nam se da bi se i tu mogle primeniti (kad se izvrše potrebne promene mutatis mutandi) sledeće Gombrihove reči: „Neki Ijudi doživeće šok, i to ne uvek prijatan, kad otkriju da je neka bista lako obojena. Takva se bista čak može učiniti neprijatno životnom, kao da prevazilazi simboličnu sferu u kojoj bi trebalo da se zadrži", Umetost i iluzija.

3 Мога se ipak postaviti sledeće pitanje: može li se rediteljevo ('ir svu stručnu pomoć muzičkog urednika) vizuelno ..slušanjc" izvođenja, tj. praćenje kretanja osnovne muzičke linije dela po orkestru, uopšte prihvatiti kao mlbrmacija'.’ Ono ne može biti objektivno, dakle nipošto ne može zadovoljiti sve koji inlormaciju o tom izvodenju od dotičnc emisije mogu tražiti. Ukoliko bi htela da bude prava informacija TV prezentacija bi morala apsolutno da se poklopi sa partiturom dela i okolnostima izvođenja. TV gledaocu-slušaocu mora u svakom trenutku izvodenja biti moguć uvid u muztciranje čitavog orkestra, ork“starske grupe, pojedinog muzičara i dirigenta, kao i proces recepcije od strane auditorija u koncertnoj sali (ukoliko je izvođenje ..živo"). Poput svakog čitanja partiture, gledaocu mora biti dozvoljeno đa i sam montira (ukoliko to želi) svoju ..viziju" izvođenja prema svojim interesima. Naravno uz adekvatnu mogućnost sopstvene kontrole zvučne dimenzijedatog izvođenja- tek takvo raspolaganje kompletnim ..dosijeom" audiovizuelne materije od strane gledaoca moglo bi biti nazvano informacijom o nekom izvodenju. TV tehnologija već omogućava, a ne tako daleka budućnost će verovatno u praksi i sprovesti ovakvo „čitanie" TV paritun izvođenja jednog dela, što će biti zaista vredna„ostav.ština za buducnost".

95