RTV Teorija i praksa

živi? I korne se tada uopšte čini usluga? Malograđanin će i dalje na svoj plačni način uživati u operskom Verdiju, a za TV gledaoca jedan romaneskni, fikcijski lik kompozitora- Žan Kristof- može imati veću težinu od junaka TV serije Verdi iako za sobom ima samo muziku jedne izvrsne literature i nepristojno ružne televizijske surogate, koji su se u seriji proturali kao njegovi.,muzički komadi“, aimali su živog i istovremeno beskrajno lažnijeg kompozitora no što je to Rolanov izmaštani junak. I šta sve to može biti muzičkoj kulturi? Ne mora li baš TV da najzad shvati kako je danas čoveku potrebno solidno objašnjenje na pitanje „zašto uopšte slušati muziku?“, „zašto ozbilnju?", pa i ~šta muzika nije i zašto to nije?“ Jer, inače, kako se može popularisati nešto što je većini u toj meri nejasno? Uporedo i umesto Verdija serije Nikolas Niklbi (prvenstveno) zatim, Bordžije i Marko Polo (vrsna muzika E. Morikonea) učinile su više za popularizaciju opere i ozbiijne muzike uopšte nego ijedna emisija ozbiljne luuzike ili serije koja se tom muzikom bavi do sada. Budući umetnost i budući sasvim maio ili nimaJo dosadne. Odnos muzike i mita (ukupnosti ostalog dramskog i teatarskog izraza) tu je prirodniji, zakonomemiji - jednom rečju prihvatljiv je. Mitologizacija muzike i muzičara, bilo TV informativnim, bilo TV ~serijalnim“ prilazom, počiva na pogrešnim „temeljima" koji u kraj' l '"' muziku svode na apsolutnu muziku tj. apsolutnost, samodovijnost muzike u svetu, pogrešno pretpostavljajući da je muzika u stanju da ima „svoj svet“ i da u tom svetu ona jeste „svoj sopstveni mit“. Ali muzika samo u okvirima Ijudskog sveta (pa bio on ma kako „papirnat" Ш artificijelan, operski) poseduje „princip dovoljnog razloga" sopstvene egzistencije među Ijudima. Samo u tom konteksti muzika je egzistentna. U tom pogledu egzistentna je estradna novokomponovana narodnt muzika, rok i pop, pank i tome slično, јег ona bez naprezanja, čak i bez ikakve potrebe samoispitivanja ispunjava svoju mitsko-muzičku ulogu velikom broju Ijudi. 6

6 Od svih mitskih idejaljudskog roda možemo se barpretvarati uu »•,, razumemo i svi želimo - Ijubav, Od svih revolucija po kojima polako pada prašina najbliža nam je (bar trbuhu ako ne i umu) još samo seksualna (jer ta su „vrata i davolu najšira"). > Zato i nije ćudo što estradna muzika kao i Herc literatura) koja u beskrajnim variranjima podržava ova dva mita, ima toliko uspeha: ona jeste (bar jedan) Arhimedonski oslonac kič-čoveka.

97