RTV Teorija i praksa

Posvećenja proleća Igora Stravinskog ili specijalno komponovanih pasaža Koste Babića. No bez obzira na evidentnu raznolikost čitavog materijala, Olgi Brajović pošlo je za rukom da ostvari posve logičnu i razumljivu celinu, koja se sve vreme prati sa radoznalošću i napregnutom pažnjom. To je nesumnjiva vrlina njenog rediteljskog postupka, ali ne treba zanemariti ni udeo muzičkog saradnika Jugoslava Bošnjaka. Ton-majstor Petar Marić ostvario je ujednačen snimak na kojem skoro da nije bilo nikakvih razlika u prostomoj akustici snimaka realizovanih na posve različitim mestima - u studijima, drugim prostorijama i na terenu. Takođe, brojni polifoni pasaži bili su veoma pregledni i jasni, budući da je sveukupna tonska slika precizno oblikovana i po frontu, i po dubini. Radiofonska kompozicija, kako bismo najradije nazvali delo Olge Brajović Bajalice, rituali ukupno uzev uspeo je radiofonski, a ne samo muzički eksperiment koji, uvereni smo, neće biti i jedini u nastojanju da se oživi zvučni svet tradicija raznih epoha i podneblja. Primerice, naše narodno stvaralaštvo, posebno lirske narodne pesme u koje je, pored ostalih, Vuk Stefanović Karadžić s pravom svrstavao „pjesme svatovske, paštrovske pripjeve uza zdravice, paštrovsko naricanje za mrtvima, pjesme svečarske, pjesme kraljičke, pjesme dodolske, pjesme od kolede, pjesme božićne, pjesme koje se pjevaju uz časni post, pjesme onako pobožne, pjesme sljepačke, pjesme osobito mitološke, pjesme koje se pjevaju djeci kad se uspavljuju” 5 i druge - predstavljaju neiscrpno vrelo za radiofonsku prezentaciju. Nećemo reći da na našem programu nije bilo emisija koje su predstavljale narodnu umetnost, pa i lirske narodne pesme. Ali, svaka nova radiofonska sinteza, kako nam se čini, donosi dragocene susrete sa zvučnim svetovima tradicije, susrete koliko lepe, toliko i potrebne, pronicljivijeg sagledavanja savremenosti radi.

5 Vuk Stefanović Karadžić, Srpske narodne pjesme. knjiga /, u kojoj su različite ženske pjesme. - Lajpcig, 1824.

128