RTV Teorija i praksa

А. Š.: Ukoliko se televizijski prizor priredi tako da se dovedu пеке ličnosti, ako se st/ori atmosfera, prikaže fragment nekog filma, razgovara o njemu, ako su prisutni autori, kritičari, onda je tu televizija posebna i ne može se porediti ni sa jednim drugim medijem. To ne bi moglo biti na filmu, niti bi se moglo odvijati па nekoj sceni, jer samim tim što se u televizijski program uključuje istovremeno ogroman auditorij, stvara se i dočarava neki ritual, kako ti kažeš, koji je specifično televizijski. T. T.: Zato ja insistiram na fascinaciji spektakla. Suviše prihvatamo definiciju da je televizija jednaka životu. Ako snimamo kadar u fabrici, kažemo da smo snimili kadar „objektivne stvarnosti". To proizlazi od dosta raširene, a ipak naivne pretpostavke da je dokumentarni snimak nekog materijala objektivna stvarnost, što, naravno, nije istina.

Snimak iz 1963. za vreme filmskog festivala u Veneciji, kada sam izveštavao za Ijubljanski „Dnevnik", „Екгап" i zagrebački „Telegram".

193