RTV Teorija i praksa

Zahvalnost za to što se za tebe interesuju, što te novinar ceni kao sabesednika. Radoznalost. Mogućnost da svojim očima vidiš „како se to radi”, da zaviriš u televizijsku „kuhinju stvaralaštva”. Nesposobnost da se odbije. Saosečanje prema novinaru čiji težak položaj može da shvati (~Ne trudi se on radi sebe, i od njega se zahteva”). tak i ovaj ne tako potpun popis negativnih i pozitivnih motiva svedoči da postoje dosta jaki pogonski i zaštitri mehanizmi koji omogučavaju da se psihički utiče na sabesednika. Neki novinari pokušavaju da otvoreno sviraju na najosetljivijim strunama. Na primer, otkrivši urođenu delikatnost čoveka, uvode ga u redakcijske „tajne”: „Bolje mi je da se ne vračam bez vašeg pristanka”. Slične diplomatske smicalice mogu najnegativnije da se odraze na karakter razgovora na ekranu. Sabesednik koji ne želi da razočara novinara počinje u svemu s njim da se slaže, a onda se takav dijalog pred kamerom pretvara u nešto slično menuetu. Da li svaki televizijski novinar može da postane dobar intervjuer? Šta je neophodno za priznavanje ovakve uloge? Da li samo tehnika kontakta, ovladavanje veštinom, razumevanje zakona živog razgovora? Ili je to nešto urođeno, „talenat”, dar čija se priroda ne može tumačiti? Od samih novinara treba da čujemo o sposobnosti „kontaktiranja”, o intuiciji i o onome što pomalo „zaudara na vraški posao”. U čemu se, dakle, sastoji taj posebni talenat? Da bi neko postao dobar intervjuer treba da voli Ijude Kažu da je kultura ono što ostaje kada čovek sve zaboravi. Intervjuer može sve da zaboravi, ali ne i nesebično poštovanje ličnosti svakog sabesednika (~Za hemičara su svi elementi - zlato” - smatrao je Mendeljejev). Intervjuer koji se odlikuje takvom kulturom пе može da zaboravi da je neophodno da gledaocima predstavi gosta studija pošto takvu grešku nikada ne bi učinio ni u svakodnevnom životu (druga stvar je kako ga treba

37