RTV Teorija i praksa

među te dve tako distancirane realnosti vrlo posredno može očitavati. Zbog toga se često, i u nemoći da se to očitavanje metaforički zasnovane sprege među distanciranim л-slojevima Ijudske egzistencije lako ostvari. pribegava apstinenciji več posle prvih pokušaja komunikativnog srastanja sa umetničkim delom. Delo je komunikativno nezahvatljivo do dna baš zbog te svoje metaforičke slojevitosti, te je zbog toga umetničko delo struktura tek odškrinuta u komunikativnom pristupu njegovim smislovima. Umetničko delo je u tom smislu apriori nekomunikabilna tvorevina; a opet komunikabilnost umetničkog dela čini jedno od njemu imanentnih obeležja, јег se drugačije ne bi mogla da eksponira ona več pominjana korelativnost veza između posebnih domena stvarnosti, empirijske i imaginarne. To s jedne strane, a s druge, opet, lišena tog svog bitnog obeležja, komunikabilnosti, umetnička dela bi teško mogla da posreduju poruke u komunikativni opticaj; odsustvovala bi mogučnost recipročne razmene ideja među subjektima komunikativnog čina - autorom i pubhkom. To je ona svim pojavama društvene suprastrukture svojstvena protivurečnost, tzv. contradictio iu adjecto. te pojave su i determinisane i istovremeno osamostaljene u svet. Imajuči sve to u vidu, dalji tok analize je metodološki predodređen; komunikabilnost umetničkog dela valja razmotriti iz dva ugla a) iz ugla komunikabilnosti same strukture umetničkog dela; taj nivo komunikabilnosti umetničkog dela valja ispitati u ravni komunikativnog sprezanja umetničkog dela sa realnim procesima empirijske prakse, i b) komunikabilnost dela valja ispitati sa stanovišta poruka projektovanih njegovom sopstvenom strukturom; to je ravan razmene ideja između subjekata komunikativnih činova, posredovanih umetničkim delom, njegovom metaforički slojevitom strukturom. KOMUNIKABILNOST UMETNIČKOG DELA INTERNO OBELEŽJE NJEGOVE STRUKTURE Komunikabilnost umetničkog dela je obezbeđena dvema mogućndstima i'jegove strukturc a) mogućnošću da se njenim posredstvom, aktima

60