RTV Teorija i praksa

urnetničke kreacije, zahvati aspekt Ijudskog iskustva inače nezahvatljiv instrumentima logičko apstraktnog poimanja sveta empirijske datosti u njenim konkretno opažajnim manifestacijama. Struktura umetničkog dela se u tom smislu javlja u ulozi mehanizma - forme kojom se, na umetničkoj kreaciji adekvatan način, oblikuje poseban svet pojava nadempirijske stvarnosti: umetnička stvarnost. Otuda, makar i delimično korespondentan svetu empirijske datosti, svet umetničkih kreacija pretpostavlja određenu kvotu empirijskog uloga. I, zaprav o se tom. makar i neznatnom kvotom empirijskog u strukturi umetničke transpozicije i meri nivo apriorne komunikabilnosti umetničkog dela: njegova sposobnost da iz sopstvene strukture emanira, saopšti ideju kojom se, ma kako estetski nadgradena i preoblikovana, asocijativno priziva i prepoznaje istina empirijskog uloga, stvarnosti. To praktično znači da istina umetničkog dela - i to je elementarni uslov njegove komunikabilnosti - nije lišena svog empirijskog jezgra; obratno, to jezgro je njen ontološki osnov i iz njega je u krajnjoj liniji i izvedena ta istina - naravno, na estetskoj praksi odgovarajuči način: vanlogičkim kategorijama, posebnim semiotičkim sistemima značenja, semantikom telesnih oblika. I, naravno, tako prema zakonima estetske prakse, logikom fantazijskih formi ovaploćena ideja stiče specifično likovno tkivo, ambijent vaniogičkih oslonaca saznanja. Tako prema pomenutim zakonima ovaploćena ideja ostaje u zaleđu fantazijskih formi zahvatanja u stvarnost empirijske prakse. Preko tih formi i njihovim poidejavanjem i simboličkom transpozicijom se, dakle, ključne ideje dela posredno, kontemplativnim zahvatanjem u to tkivo formi, eksponiraju kao njegovo intelektualno naličje. Okolnost da ideja umetničkog dela - njegova poruka - obitava u tom svom fantazijskom tkivu formi kao njegovo zaieđe i sadržina, determiniše i sam akt recepcije te poruke - estetski doživljaj, sa svim njegovim implikacijama, emocionalno afektivnim i saznajno intelektualnim, Ali o tome će kasnije biti reči; ovde valja na osnovu izrečenih napomena utvrditi da se komunikabilnost umetničkog deia da svesti na dve moguće ravni - na ravan u kojoj se sa nivoa očiglednosti sprege između umetničke istine i njenog

61