RTV Teorija i praksa

imaginarno koje pripada opažajnorn kao nirnbus glavi svetitelja, sadržano je u biti realnog.” 1 I stoga je i imaginarno - ukoliko nije lažna predstava - realno, jer je empirijski prožeto. Umetničkim delima, obrazovanim u fantazijskim formama, samo se u specifičnom mediju razotkrivaju „egzistencijalne dimenzije” Ijudskog iskustva. Simboličkim transpozicijama se empirijska stvarnost prevodi u svoju imaginarnu zamenu, preko koje empirijski dato dolazi u dodir sa sadržajima koji ga posredno oplođuju i imaginarno prevode u status doživljene stvarnosti koje još nema, ili je neče ni biti u tom obliku. Ljudska iskustva se tako totalizuju. Totalizuje se onaj vid Ijudskog iskustva koji se zbog konkretnosti formi simboličke prezentacije teško prevodi na razine apstraktnog nadomeštanja sadržaja koji se opažajno čulno doživijavaju. Otuda i kažemo da je imaginarna stvarnost oličena u delima umetničke kreacije empirijski prožeta i kad je obrazovana čistom igrom formi, Jer, čak i tako sazdan poredak formi bar izdaleka asocira empirijski prepoznatljive dimenzije Ijudskog životnog prostora, iskustva. I tu se, zapravo, sada zaoštrava problem vrednosti umetničkog dela, problem njegovog estetskog habitusa, baš s obzirom na komunikativne mogućnosti njegove simboličke strukture. Da li je umetničko delo delo sa estetskim implikacijama i kad je lišeno tog internog svojstva njegove simboličke strukture, tj. komunikabilnosti? S druge strane, da li je umetničko delo svako komunikativno delo bez obzira na prirodu ideja koje se njegovim posredstvom transmituju u komunikativni tok? Da li je umetničko delo tvorevina duha čija je struktura isključivo ideološki prožeta i kao takva nosilac imaginarne svesti, ideja. I, najzad, gde su granice mogučnostima ideološkog „opterećivan ja” simboličke strukture umetničkog dela, a da se tim nanosima ideološkog ne parališe emocionalno estetski čin - umetnički doživljaj; odnosno, da se ideološkim „nabijanjem” strukture umetničkog dela ovo ne

1 Mikel Difren, L metnost i politika, „Svjetlost”, Sarajevo, 1982, str. 45.

63