RTV Teorija i praksa

stvamo iskustvo iz koga Ijudi izvlače značenja kroz neku vrstu .emocionalnog autostopiranja" na tuđim životnim putevima, stvarnim ili fiktivnim, na primer, posmatrajući .život' heroja u televizijskoj drami. Medijski simulirana interpersonalna komunikacija (uporedi Cathcart, Gumpert, 1986) predstavlja dnigu .funkcionalnu altemativu' (Rosengren, Windahl, 1972) za društvenn interakciju neophodnu za stvaranje značenja i zadovoljavanje đmgih potreba, uključujući i prijateljstvo. Izučavanja ovog pitanja otkrila su (uporedi Turow, 1974; Tramer, Jeffres, 1983) da Ijudi koji uzimaju učesće u kontakt-emisijama na radiju (Cathcart i Gumpert. 1986, nazivaju to .radijski teleparticipatorni medij') ne čine to zato što imje potreban „fonim' za njihova gledišta, već radi druženja i dmštvene interakcije. Radio nastoji da i dalje igra takvu ulogu i zadovoljava ove potrebe - što će u budućnosti biti još izraženije nego danas. UKLJUČIVANJE U RADIO-TALASE: KOLIKO JE TO RASPROSTRANJENA POTREBA Po svemu sudeći, uprkos širenju televizije, u skorijoj budućnosti biće još uvek lakše upotrebiti radio za zadovoljavanje još nekih potreba: za samoiskazivanje, za odbranu i podržavanje individualnih i grupnih prava i za angažovanje u javnom i političkom životu, Drugim rečima, radio će pružati dništveni pristup i učešće u radio-difuziji svakome ko želi da iskoristi svoje pravo da komunicira. Spomo pitanje u ovom slučaju odnosi se na univerzalnost i intenzitet te prctpostavljene potrcbe i želje. Kada su 1982 .slobodni radio-cntuzijasti ” uTokiju pronašli rupu u zakonu 1 1 koja imje omogućila da osnuju mini FM stanice, bukvalno hiljade takvih stanica pojavilo

1 1 Ovo je odredba po kojoj se ne traži licenca za uredaj kojim se olvaraju garažna vrala iz daljine ili za uredaje za daljinsku kontrolu kod modela aviona. Uprkos njihovoj izuzetno maloj snazi. oni mogu da se koriste kao radio-prenosnici koji pokrivaju oblast od 0.3 milje, šlo u gusto nascljenom gradu možc da znači audilorij od 20 000 slušalaca.

56