RTV Teorija i praksa

zvučno-simbolično, dopunjavani su šaputavim, molitvenim ritraom i melodijama, kao neki daleki, drevni glasovi starozavetnih snoviđenja pjenijem flaute i violončela, čiji su trepeti tiho ponirali u osećanja bliska podvižništvu, stvarajući raspoloženja koja su u najprisnijem srodstvu sa suštastvenom smemošću i bogoljubljem. Tim i takvim osobenostima emisija „BOGORODICA TROJERUČICA HILANDARSKA“ ne samo da je dostojno opravdala pobude svojih tvoraca, nego je i dostojanstveno potvrdila staru istinu da su putevi stvaralački oplemenjene radiofonije kao i putevi Gospodnji: snohvatički, neprebrojivi, beskrajni, ANDERSEN GRADI SVETOVE KAO DECA Slušajući sredinom marta 1994. godine u Dramskom programu Radio Beograda reprizno emitovanje Andersenovog ~Slavuja“, prisetih se ne samo činjenice da naša radio drama namenjena mlađem uzrastu već decenijama ide ukorak sa sličnim tekstovima predodređenim za odrasle, nego mi u sećanju navreše i reči koje je odavno napisao Stanislav Vinaver o Hansu Kristijanu Andersenu, a čija značenja u dobroj meri važe i kada je posredi radio drama za decu. „Deca Andersena razumeju nagonski - zabeležio je Vinaver jer Andersen smišlja i gradi svetove, kao deca. On stvara skaske uz mnoge životne detalje, uz mnogo poezije, ali i sa nekim čudnim udaljenjem od sveta, kao deca: i blizakje svetu svojim posmatranjem, i dalek od sveta svojim istaknutim graditeljskim nagonom koji hoće stvari da stvara po umetničkoj ćudi i nekoj pesničkoj logici...“ Razume se, parafraziramo li Vinaverovo stanovište, ne smišlja i ne gradi svetove, poput dece, radio - nego oni koji se staraju o radio programima za decu, a pogotovo autori radio dramskih tekstova za decu. U tom pogledu, dakle, Dramski program Radio Beograda takoreći od kako zna za sebe izuzetnu pažnju posvećivao je najmlađim slušaocima. Bilo je i ima tušta i tma takvih emisija namenjenih deci. Dakako, i ne samo njima. Neke od tih eraisija sadrže isključivo radio dramske tekstove domaćih pisaca, mnogo ima i prevoda, a ima i ko zna koliko radio-dramatizacija i adaptacija svakog iole vrednog proznog ili pesničkog dela, našeg ili inostranog.

115