RTV Teorija i praksa

Sam Gete rekao je Ekermanu o Faustu i ovo; „Prvi deo gotovo je sasvim subjektivan; sav je potekao od jedinke više obuzete sobom i svojim strastima, a ta polutama može i da godi Ijudima. U drugom delu, međutim, nema gotovo ničeg subjektivnog, tu se pojavljuje jedan viši, prostraniji, svetliji, bestrasniji svet, a ko se nije pokrenuo s mesta i nije doživeo ponešto, neće znati šta da radi s njim“.'° 1 zaista, s pravom je uočeno kako je sa mladim Geteom i Faust mlad, kao i da s piščevim starenjem stari i Faust (ne treba zaboraviti da se Geteov rad na Faustu proteže na nekih šest decenija!), To, opet, dokazuje da je celokupni Faust, kako ističe Miloš Trivunac, ~u glavnome ispovest samoga Getea - pa bilo da je u pitanju Ijubavni doživljaj, životno iskustvo, životna mudrost ili pogled na svet i život, da dakle iraa lirski karakter“.“ Taj karakter, na kraju, diktira i samu formu čitavoga Fausta: ako je ceo prvi deo pretežno niz scena, slabo povezanih među sobom, sa popriličnim brojem monologa, onda je drugi deo sazdan od raznih epizoda Faustovog života, koje su ipak uzročno povezane i tako čine jednu nedeljivu dramsku celinu. To je uočila Nada Bjelogrlić pri izradi radio adaptacije drugoga dela Fausta. Zato je taj deo i formirala kao sasvim autonomno pa i autohtono delo, koje se može posmatrati i saraostalno, mada se njime višestruko dopunjuju i nadgrađuju slojevi značenja prvoga dela. Pored toga, adaptacija se odlikuje preglednim tokom i, što je veoma značajno, obuhvatila je najzanimljivije i u dramaturškom smislu važne epizode dela. I kao reditelj, onaje uspela ne samo da naglasi smisaonu suštinu drugoga dela Fausta, nego i da radiofonski plastično projektuje odnose likova, posebno Fausta i Mefista. Okupivši ekipu odličnih glumaca, Nada Bjelogrlić nije zapostavila ni poetsku, zapravo lirsku dimenziju dela, pa se tako ono što možda nije pogodno za scensko izvođenje, ovom prilikom, pokazalo kao prednost u izvođenju na radiju. Miloš Žutić (Faust) i Miodrag Radovanović (Mefistofeles) demonstrirali su dikcijsku perfekciju, ali i više od toga: vanredan smisao za naglašavanje poetskih vrednosti teksta koji su kazivali. 1 ostali izvođači: Sonja Jauković (Helena), Ivan Jagodić (Car), Milan Mihajlović (Astrolog), Mihailo Janketić (Hiron), Jadranka Selec (Gretica) i dr. založili su se da jasno, precizno i logično interpretiraju tekst. Predrag Stamenković pobrinuo se za adekvatan izbor muzike, a majstor tona, Petar Marić, umešno je

10 .lohan Peter Ekerman, Razgovori sa Geleom, Beograd, 1970, str. 336. 11 M. Trivunac, sp. m.. str. XVIII.

140