RTV Teorija i praksa

potrebno pronaći više beogradskih zvučnih obeležja, koja bi plastičnije odredila ambijent. A da i ne govorimo o demonsfracijama sile nemačke soldateske i zlokobnom zavijanju sirena! Ton čitavom izvođenju dao je Miloš Žutić meditativno intoniranom naracijom, koja nije bila lišena elegičnih prizvuka. Pored njega, istakli su se Predrag Tasovac, Ivan Jagodić, Branislav Jerinić, Milan Mihailović i Vlastimir Stojiljković. Pojedinci su tumačili po dve, pa i tri uloge, što je stvaralo nepotrebne zabune. I sasvim epizodne uloge glumci su tumačili s pažnjom i razumevanjem, To se odnosi na Renatu Ulmanski, Elizabetu Đorđevsku, Lepomira Ivkovića i Erola Kadića. 1 ' OBOGAĆENJE KLASIČNOGA REPERTOARA Engleski pisac Ben Džonson (njegovo je pravo ime Benjamin), koji je živeo i delao ianeđu 1572. i 1637. godine, zanimljiva je stvaralačka ličnost. Humanist i pun životne radosti, neobično temperamentan, skeptik kad je reč o veri, Džonson se duhovito u svojim komedijama podsmeva društvenim porocima: bigotnosti puritanaca, njihovom fanatizmu, međusobnim netrpeljivostima i želji za bogaćenjem. To je vidno u njegovim komedijama Volpone, Cutljiva žena, Alhemičar i drugim u kojima je kritikovao srednjovekovno sujeverje, lakovemost, šarlatanstvo i koristoljublje, Drug i poštovalac Šekspirov, iako je osporavao neke njegove umetničke principe, bio je jedan od najznačajnijih dramatičara epohe renesanse u Engleskoj, te se zato samo sa dobrodošlicom može pozdraviti uvođenje njegove komedije Alhemičar u radio-dramski repertoar, tim pre što to delo nije izvođeno na scenama naših pozorišta. Komediju Alhemičar Ben Džonson napisao je 1610. godine, kada je prvi put i prikazana u Šekspirovom pozorištu. Satira te komedije bespoštedna je i oštra, može se reći čak i hrabra, budući da je alhemija u to vreme bila zvanična nauka, pa su alhemičari rado primani u službu, pošto su lakovernima obećavali velika bogatstva, večitu mladost i, naročito, velike uspehe kod žena. Lice i naličje alhemičarskih postupaka Džonson zaista duhovito prikazuje, ismevajući naivnost njihovih žitava. Reditelj i adaptator dela, Dušan Mihajlović, uspešno je intervenisao; pri skraćivanju dela zadržao je glavne scene i tako omogućio slušaocima da prate tok radnje, dok se, kada je reč o glumi, opredelio za diskretnu persiflažu u ironičnom tonu. Takav

" 11 program Rađio Beograda, 18, 111 1993.

142]