RTV Teorija i praksa

slušaoca, Nije li, upravo stoga, njegovo delo neobično pogodno za radio? Autor dramatizacije Ostrvo papomahnitaša, Ksenija Radulović, iskoristila je sve prednosti što ih je specifična faktura Rableove proze izdašno nudila, uspevši da duhovite epizode, koje govore o Pantagruelovim doživljajima i susretima na ostrvu papomahnitaša i u kojima nailazimo na izrugivanje idolopoklonstvu prema papi i učenju katoličke crkve, pretvori u zanimljivo radio-dramsko tkivo. Reditelj Olga Brajović insistirala je na spontanoj govoraoj fakturi interpretacije, ne bi li omogućila što varničavije iskre duha u dijalozima i neobičnim situacijama dočaranim brojnim zvučnim efektima, koji su bili uvek u drugom planu, te nikad nisu natkrilili tekst, što je nesumnjiva zasluga majstora tona Zorana Jerkovića. Groteskna satiričnost Rableovog dela imala je odista odgovarajuću zvučnu projekciju. Glumačka ekipa u kojoj su bili: Vladan Živković, Dragan Zarić, Branimir Brstina, Petar Kralj, Milan Mihailović, Milutin Butković, Mirjana Vajdić, Tatjana Beljaković, Stanimir Avramović i Žika Milenković uspela je da übedljivo glasovno oživi fantastični realizam Rableovih junaka. U RALJAMA SAVREMENOSTI Inspiraciju za svoje novo delo, za radio dramu Splinska bolest, Miodrag Đurđević, kao uostalom i za većinu svojih ostvarenja, nalazi u našoj savremenosti. Ako toj konstataciji dodamo i nesumnjivu činjenicu da Đurđević ume da odabere karakteristične pojave i da ih, pri tom, smesti u samo, naizgled, neobične dramske situacije, koje se ponekad pretvaraju u paradokse, koji ne jednom nagoveštavaju apsurde, onda smo ukazali na dominantna svojstva njegove radio dramaturgije. Pri tom ne treba zaboraviti da on dosledno gradi fabulu, postupno je bogateći novim pojedinostima, ne primenjujući inverziju, tako da je zaplet uvek jasan. Dijalozi i razgovorne scene imaju obeležje spontanosti i zato su redovno zanimljivi, mada nisu puka rekonstrukcija životnih događanja. Zaista se može istaći to što prilikom obrazovanja dijaloga Đurđević nikad ne zapada u vode bizamosti, koje, kao što znamo, izgledaju neizbežne kad su u pitanju savremene teme. U radio drami Splinska bolest došle su do punog izraza sve glavne osobenosti Đurđevićevog dramaturškog postupka. Samo, kao da je sumoma današnjica dala nešto oporiji ton ovoj priči. A priča je prikaz naših shvatanja i naravi, izoštrenih takoreći do samih krajnosti, jer takvo je vreme! Svakodnevica u eri postsocijalizma /ukoliko je socijalizma kod nas uopšte i bilo!/

144j