RTV Teorija i praksa

donosi mnoge neočekivane promene, ponajviše u shvatanjima i stavovima Ijudi. Mnogi pojedinci menjaju preko noći svoja mišljenja i politička uverenja, rukovođeni težnjom za vlastitim prosperitetom, a naoružani svakojakim iskustvima iz prethodnog perioda. Neshvatanje takvog ponašanja, koje ophrvava glavnoga junaka, Petra, dovodi ga do psihičkih poremećaja, koje njegov lekar oglašava za novu, dosad nepoznatu, splinsku bolest. Kako se bolest sve više komplikuje Petrovim povlačenjem u sebe, njegovim neprestanim ćutanjem i kidanjem svih kontakata sa okolinom, to obezoružava i lekara, koji se povlači. A zabrinuta okolina, u osnovi sebična i licemema, uprkos protivljenju Petrove supruge, sprema se da bolesnika odvede u ludnicu. Revolverski hitac, koji označava Petrovo samoubistvo, onemogućuje tu nameru. Da nije tragična, ova drama bila bi smešna. Ali, takva kakva je, predstavlja sumoran odraz vremena sadašnjeg i neprilika kojih je sve više u našoj sredini. U režiji Bojana Lazovića novu Đurđevićevu dramu izvela je glumačka ekipa: Milan Mihailović, Dušan Petrović, Lidija Pletl, Milutin Butković, Borivoje Kandić, Branimir Petković i Stanimir Avramović. Svi su oni imali potrebnu spontanost glasovnog izraza. Međutim, režiji se mora zameriti nedovoljna diferenciranost glumačkih glasova. Takođe, prateći zvučni efekti ponekad su delovali prenaglašeno, pa su, zato, budući prejaki, ne jednom izgledali i kao suvišni. Snimak majstora tona Tomislava Perića odlikovao se preglednošću slike i po frontu, i po dubini, Muzički urednik Predrag Stamenković odabrao je adekvatnu zvučnu kulisu, kojaje doprinosila dinarnici уобепја. 16 KOMEDUA BEZ NADE Kao najava premijere Beznadežne komedije Milana Šećerovića u brošuri Dramskog programa Radio Beograda u kojoj se objavljuje četvoromesečni repertoar piše: „Erozija društvenog standarda, naše aktuelne društvene prilike (bolje: neprilike) bile su povod Milanu Šećeroviću da napiše satiru, u kojoj su više od humora zastupljene svojevrsna gorčina i cinizara, i u kojoj se prepoznajemo mi ovde i sada...“ Navedenim redovima mogli bismo dodati da u ovoj duhovitoj radio komediji nije reč samo o posledicama erozije dmštvenog standarda u nas, nego i o neprilikama zbog razaranja opšteg stanja duha. Beznadežnu komediju formirao je Šećerović u vidu niza dijaloških scena,

16 П program Radio Beograda, 30. IX 1993.

145