RTV Teorija i praksa

koje se, kao u kakvoj spirali čiji se prečnik sve više sužava, smenjuju, siedeći jedna drugu, da bi postajale sve iščašenije i nemogućnije, u smislu zaoštravanja satiričarskih fokusa do ciničnih, da ne kažemo i sarkastičnih opservacija. Počinje sasvim realistički, reklo bi se čak i bezazleno, scenom koja podseća na prizore sa Čovekom s nogom iz Nušićevog Puta oko sveta: protagonistkinju komedije, službenicu u kancelariji u kojoj se registruju političke stranke, posećuje predsednik boljševičke partije, Cmogorac naravno, i dabome, invalid, koji traži da se njegova stranka odmah registruje. On istovremeno vrbuje činovnicu da se upiše u njegovu stranku. Budući da je ona opsednuta problemom kako da ponovo dođe do odbeglog supruga, Cmogorac-boljševik obećava joj da će uhvatiti begunca pa će ih zajedno poslati na prisilan rad u neki rudnik ili na neko „golo ostrvo“... Situacija je jasna, asocijacije su neumoljive! Bez obzira na to, ne može im se poreći duhovitost. Ali, posie te posete uslediće dolasci predstavnika sve neobičnijih stranaka, koji se, svi odreda, vatreno zalažu za svoje programe. Tu je pobomik ideje da se svi problemi, pa i stambeni, mogu rešiti smanjivanjem broja Ijudi; tu je i zagovomik ideje slobodnih seksualnih odnosa među Ijudima, kao vida idealnog poretka itd., da bi se, najzad, pojavio i odbegli suprug, koji je, da bi izlečio sve svoje komplekse i ostvario sve želje i ispravio sve nepravde što ih je u životu osetio, odlučio da se vrati u detinjstvo! Satirički vrhunac ostvaren je, kako vidimo, apsurdom, koji se dalje akcentuje time što odbegli muž zahteva potpuni povratak u prošlost, vraćanje čitavog naroda, dakle Srba, u prapostojbinu iza Karpata, ne bi li se u novom životu izbegle načinjene pogreške! Duhovita igrarija, zasnovana na satiričkim metamorfozama, sve više dobija u intenzitetu gorčine i cinizma, da bi apsurdni zaključak obelodanio da - nema nade! Sam autor režirao je svoje delo pred mikrofonima, pažljivo ostvarajući postupnost „hoda ka apsurdu". Okupivši glumačku ekipu u kojoj su bili: Dobrila Ilić, Milan Mihailović, Vojin Kajganić, Milutin Jevđenijević, Jugoslava Drašković, Braca Todorović, Milutin Butković i drugi on je uspeo da realizuje zabavno izvođenje ove satirične komedije. 17 U SIMBOLISTIČKOM MANIRU U najnovijoj radio drami Zvezdane Šarić Čovek je slep, osetljiv i sebičan, kao u maniru simboiističke dramaturgije, efektno se

” II program Radio Beograda, 21. X 1993.

146]