RTV Teorija i praksa

uživo. Već druge godine program Redakcije oslanjao se dobrim delom na repertoar beogradskih pozorišta. Tennin za eraitovanje pozorišnih predstava prvih godina bio je sredom, zatim četvitkom. Prvi urednik Redakcije bio je Jovan Konjović, a od 1964. godine Vasilije Popović. Tokom mnogih programskih i kadrovskih reorganizacija, Redakciju (koja od 1976. nosi naziv Redakcija igranog programa) vodili su Filip David, Ljubomir Radičević, Miodrag Marinković. Od 1990. Redakciju vodi Milovan Vitezović. Prilikom jedne od reorganizacija, 1989. godine, pozorišni prenosi prelaze u novoosnovanu Redakciju direktnih prenosa, koja-se bavi svim direktnim prenosima bilo da su sportski, pozorišni ili muzički događaji. Tako su se u jednom programu našle pozorišne predstave Apis i Konak ali i prenosi sa izbora idealnog muža, Leto na Adi, portret Kasijusa Kleja, Partizan u Japanu, 125 godina Jana Sibelijusa itd. Urednik Redakcije direktnih prenosa do 1994, bio je reditelj Jovan Ristić, a sada je vodi reditelj Branislav Mitić. Tako, posle 30 godina Redakcija igranog programa gubi učešće u izboru, realizaciji i emitovanju predstava i događaja iz pozorišnog života. Do 1961. godine nije postojala tehnička mogućnost za snimanje i čuvanje snimaka emisija. Emitovanje je, dakle, bilo uživo. To je podrazumevalo, što se pozorišnih prenosa tiče, veliku pripremu. Reditelj predstave i reditelj TV prenosa utvrđivali bi do detalja mizanscen na tlocrtima i dogovorima za stolom, zatim su održavane probe sa glumcima i kamermanima, Za emitovanje su bile uspostavljene posebne linkovske veze između pozorišta i studija na Sajmu, odakle se uobičajnim putem išlo u etar. Reportažna kola posedovala su tri kamere, a komunikacije između reportažnih kola i studija bile su telefonske. Pošto nije bilo tehničke mogućnosti za ispisivanje špice, spiker je pre emitovanja čitao ~najavu“ i ~odjavu“. Za potrebe Konferencije nesvrstanih 1961. godine nabavljen je magnetoskop i od prenosa praznika 4. jula 1961. godine, kadaje prvi put iskorišćen magnetoskop, počelo je snimanje i odložno emitovanje emisija. Televiziju Beograd bije glas da je izbrisala veliki broj svojih emisija. Ona je do početka sedamdesetih godina imala 600 VTR traka za celokupan program, tj. za sve redakcije. Upoređujući sa današnjim fondom od 15 000 VTR traka, jasno je da je za potrebe snimanja novih emisija stari snimak valjalo obrisati.

163