RTV Teorija i praksa

kreira na kreaciji zasnovanoj na tuđoj kreaciji"! To i ne bi bio neki stvaralački rad nego nekakav posao ~iz treće ruke“. Razume se da se ovakvo razmišljanje ne može prihvatiti, jer je zasnovano na nepoznavanju prirode dramskih umetnosti. To što je pisac začetnik igre, nikako ne znači da on ima apsolutnu prednost ili privilegiju u odnosu na ostale učesnike u tom kolektivnom činu koji se zove pozorišna predstava ili film. On je samo prva karika u tom neprekinutom lancu. tako da i ostali učesnici, već prema vrsti svoga posla (reditelj, glumac, scenograf, kostimograf, kamerman i dr.) imaju dovoljno prostora za slobodnu kreaciju. Preoblikovanje jednog estetskog predmeta (drama ili scenario) u dmgi (pozorišna predstava ili film) mora se priznati i primiti kao stvaralački čin svim sudionicima. Koji je osnovni umetnički zadatak reditelja u dramskom teatrn, п režiji radiofonskog i televizjskog deta, gledano iz l’ašeg iskusn : a? Na osnovu vlastitog iskustva u pozorištu, na radiju, televiziji, pa i na filmu (jer sam gotovo sve televizijske emisije radio ftlmski), mogao bih da tvrdim da je umetnički zadatak reditelja u osnovi uvek isti, nezavisno od medija u kome ga ostvaruje: pre svega on mora biti u dosluhu sa delom, mora u njemu naći podsticaja za svoj rad i biti u saglasnosti sa njim (teško mi je zamisliti da reditelj može da režira delo koje u njemu izaziva otpor, te da.u realizaciji radi protiv njega). Ako je ispunjen taj osnovni uslov, ako postoji ta zajednička rezonanca. onda je njegov dalji zadatak da delo ~opredmeti“ na smislen, inventivan, maštovit i, svakako, poetski način. I baš zato što smatram da je to temelj svakog rediteljskog rada, uveren sam u to da se u tom smislu može reći da je režija jedinstvena i da je ne treba strogo deliti na pozorišnu, televizijsku ili filmsku, kao što se to, čak i kroz sistem školovanja, čini. Istina je da se rediteljski postupak raenja zavisno od medija, da reditelj koristi ona sredstva koja su primerena svakom od njih, ali to nikako ne znači da on time napušta svoj osnovni zadatak i prirodu svoga posla. Ako je neko uspešno savladao osnovne principe režije, neće mu biti osobito teško da ovlada specifičnostiraa pozorišta, radija, televizije ili filma. Uostalom, da je to tako, najbolje potvrđuje sama praksa: najveći broj reditelja ne oseća nikakve prepreke i slobodno se kreće na svim ovim prostorima. Šta bitno karakteriše Vaše brojne režije na scenama pozorišta п Kragujevcv, Mostaru, Zrenjanimi, Somborv, Užicu i Skoplju krajem pedesetih i u toku šezdesetih?

186