RTV Teorija i praksa

Мој najintenzivniji rediteljski rad u pozorištu pada u ~predbitefsko“ vreme. Time hoću da kažem da je to bio onaj period kada se ~avangarda“ tek probijala, kada su Beket i Jonesko još uvek bili primani sa nerazumevanjem i nepoverenjem. Publika za koju smo radili bilaje odgajana na tradicionalnom pozorištu, nenaviknuta na veće eksperimente u njemu. Zato se predstava najčešće gradila na temeljnoj psihološkoj analizi teksta i realističkom prosedeu. Istina, tu je biio određenih pomeranja ka stilizaciji (npr. moje režije Mandragoje, Sirana ili Protekcije). I pored toga što smo znali da se ne sme suviše protivurečiti ukusu i navikama publike, mi, mlađi reditelji, ipak smo se trudili da budemo u toku sa najnovijim zbivanjima u pozorišnom životu. Tako sam, kao svoju diplomsku predstavu, već početkom 1956. režirao u Kragujevcu Brehtovu Majku Hrabrost. To je bilo prvo izvođenje ovog komada u našoj zemlji i jedno od prvih njegovih dela uopšte. To je, takođe, bio i moj pokušaj da u praksi delimično primenim Brehtovu teoriju. Koliko je tada nas privlačilo traganje za novim pozorišnim izrazom, možda najbolje ilustmje podatak da smo Josip Lešić i jajoš daleke 1958. godine pri Narodnom pozorištu u Mostaru osnovali jednu od prvih malih eksperimentalnih scena „Studio 64“ (koja se održala sve do danas) i na njoj postavili brojna nekonvencionalna dela, kao i to da sam sa jednom svojom predstavom učestvovao već na prvom Festivalu malih i eksperimentalnim scena u Sarajevu. Sta bitno karakteriše Vaš radiofonski rediteljski rad na Radio Beogradu, gde ste od 1956. režira/i brojne radio-dramske emisije? U vremenu od 1956. do 1958. radio sam pod ugovorom u Radio Beogradu kao honorarni reditelj. To je bilo vreme početaka njegovog Drugog programa, za koji su tada gotovo sve emisije snimane na traci (sem ~vesti“ valja ništa drugo nije išlo uživo) tako da sam, kao jedini reditelj na tom programu, pripremao nebrojene emisije; od obrazovnih, muzičkih i zabavnih do dramskih. Zbog enonnne količine posla, moralo se raditi više rutinski. pa je ostajalo veoma malo prostora za neki ozbiljniji rad u oblasti radiofonskog izraza. Ni moja kasnija sporadična saradnja na radiju (kada sam režirao isključivo dramske emisije za decu) nije tekla prema mom očekivanju. Uvek u oskudici termina za probe (dešavalo se da prethodno nisam mogao da organizujem ni jednu probu sa

187