RTV Teorija i praksa

glumcima, nego sam u studiju ~režirao“ u toku snimanja!), najčešće sam imao utisak nedorađenog posla. Tada sam mogao da uporedim rad u pozorištu i na radiju: dok se priprema predstave odvijala postupno i bez većih vremenskih ograničenja, emisije su rađene u žurbi, što je vodilo ponekad do granica improvizacije. Šta je karakteristika Vaših brojnih TV režija i scenarija u Obrazovnoj redakciji Televizije Beograd, gde ste uspešno režirali TVserije: Dramske igre, Raskovnik, Kocka, kocka, kockica..., Kolariću-Paniću? Prve emisije za Obrazovni program Televizije radio sam u vreme kada je ona kod nas upravo izlazila iz svoje eksperimentalne faze. Zivo se sećam prve serije Dramske igre koju smo snimali u improvizovanom studiju na sajmištu. Emisije nisu išle uživo, nego su snimane na magnetoskopu. Međutim, kako tada nije bilo elektronske montaže, svaka greška vraćala nas je na početak. Teškoća je bila utoliko veća što su uglavnom učestvovala deca sa kojima nije bilo lako sve predvideti a i sam karakter serije zahtevao je spontanost. Osim toga, radilo se simultano sa tri elektronske kamere, što je za mene, kao reditelja. predstavljalo pravo „vatreno krštenje“. Taj rad sa novom tehnologijom bilo je za mene dragoceno iskustvo, mada sam sve kasnije emisije radio filmski, što mi je omogućavalo temeljniju pripremu svakoga kadra i precizan rad u montaži. Moj rediteljski rad na televiziji olakšavalo je to što sam (osim nekoliko izuzetaka) za sve svoje emisije, kojih je bilo preko 130, pisao i scenarija. Njihov najveći broj bio je namenjen deci predškolskog i školskog uzrasta. Bez obzira na to da li su one rađene isključivo sa glumcima (serije Šarene ulice, Vukov raskovnik, TV čitanka i druge) ili su u njima učestvovala i deca (Dramske igre, Kocka, kocka, kockica i Kolariću-Paniću), da li su bile dokumentamog ili igranog karaktera, uvek sam se trudio da njihova edukativnost dolazi iz dugog plana, a da u prvom redu budu zanimljive i, ako je moguće - poetične. Prilikom rada na serijama, uvek se postavljalo pitanje: u kome ih ~ključu“ realizovati? Tako sam u Vukovom raskovniku i TV čitanci težio za nekim novim izrazima (nagrade za režiju i scenario na televizijskom festivalu); populamu Kockicu rešio sam kao dokumentarau seriju sa voditeljem i grupom dece (na njoj sam radio od njenog početka, od 1974. do 1978), dokje serija Kolariću-Paniću išla u formuli: dva voditelja sa grapom dece u studiju, u kombinaciji dokumentamog i igranog.

188