RTV Teorija i praksa

načelnih zaključaka, smatram daje ovaj način anketnog istraživanja izuzetno koristan. Dobiti od samih reditelja podatke i razmišljanja o svojoj profesiji. na osnovu sopstvenog iskustva. znači prikupiti dragocenu gi'ađu koja može da posluži za teorijsku obradu. Ovo je nužnije utoliko pre Sto se i režija gasi s predstavom (ili emitovanjem) pa je u tom smislu „nepostojana". Svakako bi bilo dobro anketirati i saradnike reditelja (dramaturge, glumce, scenografe, kostimografe i dr.) jer bi i oni iz svoga ugla sigurno mogli da osvetle ovu umetničku delatnost. Prikupljanjem arhivskog materijala, stvaranjem fonotečkog i video fonda stvoriia bi se sigurna osnova za naučnoistraživački rad, što svakako pretpostavlja i angažovanje odgovarajućeg kadra (osobito naučnog podmiatka). Da ovakva razmišljanja nisu sasvim u sferi fantastike, potvrđuje osnivanje Instituta za pozorište, film, radio i televiziju pri Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, koji već pokazuje vidne rezultate. Kako vidite budučnost režije u pozorištu, nafilmu, radiju i leleviziji? Cudesna je istina da se pozorište javlja i preživljava i u najtežim okolnostima; na frontu. pod okupacijom. u logoru. u vreme najtežih društvenih kriza. Ta potreba za njim i njegova neverovatna vitalnost dovoljni su razlozi da se i u ovom našem preteškom vremenu veruje u njegov opstanak i budućnost, Uostalom. ono, kolikogod da jeste igra i zabava, ipak se hrani Ijudskom glupošću i nesrećama, a toga je uvek bilo i biće u izobilju (drugo je pitanje njegove plemenite namene i njegovog katarzičnog delovanja). Ako ovo važi za pozorište, sigumo je da se podjednako može primeniti i na ostale medije; film, televiziju i radio. Doskora je vladalo uverenje da naša sredina raspolaže vrsnim piscima, sjajnim glumcima, scenografima i kostimografima, ali da nemamo dovoljno (dobrih) reditelja koji bi maksimalno iskoristili taj potencijal. Bezjedne temeljnije analize teško je reći da li je ova ocena sasvim pravedna. Međutim, potpuno je izvesno da je poslednjih nekoliko sezona na scenu stupila čitava jedna plejada mladih, obrazovanih i talentovanih reditelja koja je unela svežu krv u pozorište, televiziju i radio. Istina, na filmu je drugi problem: sve skuplja i manja filmska produkcija, suženi prostor delovanja - onemogućavaju mlade filmske reditelje da iskažu svoj talenat pa postoji ozbiljna opasnost da se u njima, čekajući predugo priliku da snime film, ugasi stvaralački žar.

190