RTV Teorija i praksa

Do sada je dato mnogo dokaza da smo u svim ovim oblastima imali rezultate koji daleko prevazilaze našu sredinu (intemacionalnim trofejima radija i filraa ni broja se ne zna). Ne postoje pravi razlozi koji bi dovodili u sumnju da će tako biti i übuduće. Izvesno je da smo dobili nov naraštaj izuzetno sposobnih, mladih Ijudi, ali da li će oni moći potpuno da dođu do izražaja u velikoj meri zavisiće i od onih koji za to treba da im pruže priliku. U kakvom su odnosu režija i dramaturgija? Kadaje reč o odnosu dramaturgije i režije, zaista čudi da su tu još uvek mogući nesporazumi. S jedne strane, može se čuti; „Režija je sluškinja dramaturgije!... Reditelj mora da režira onako kako je napisanoß S druge strane, stiže protivodgovor: „Drama je samo ~predložak“ za predstavu. Štaviše, inventivan reditelj predstavu može da pravi i bez nje: od novina, crkvenog kalendara, telefonskog imenika..." (Moram priznati da takvu predstavu još nisam gledao.) Neospomo je da su ovakva razmišljanja krajnosti, ali vredi pogledati kako je uopšte moguće doći do njih. Hteo ili ne hteo, dramski pisac mora da prizna da njegovo delo, bez pozorišta, deluje nedovršeno (osim ako dramu ne piše isključivo za čitanje. ali to je onda pre literatura u dramskoj formi); njegov tekst tek u prozorišnoj predstavi dobija stvarni oblik. To je osnovni razlog daje upućen na pozorišne stvaraoce, u prvom redu na reditelja. A tek scenario! Njega je teško i zamisliti bez filma, kao čistu literaturu. Gledajući pak iz ugla reditelja, u potpunosti možemo da se složimo sa Stanislavskim, koji kaže: „Naše kolektivno stvaralaštvo počinje od dramaturga - bez njega glumci i reditelj nemaju šta da rade.“ Otuda je očigledno da su dramaturgija i režija komplementame umetnosti i da su međuzavisne na obostranu korist. Rekao bih da ovaj odnos možemo svesti na sledeće: pisac koji piše drame ili scenarija mora biti dobar poznavalac medija na kojima će se izvoditi, kako bi ih prilagodio specifičnostima svakoga od njih, Možda će neko na ovo da stavi prigovor: ako je to zaista tako, zašto mu je onda uopšte potreban reditelj? Zašto sam ne režira svoje delo? Razume se da je i to moguće i nije mali broj autora (naročito na filmu) koji preuzimaju i ulogu režisera. Ipak tu postoji opasnost od nekritičkog pristupa delu, jer je u realizaciji neophodan pogled sa strane, njegovo sagledavanje iz druge vizure.

191