RTV Teorija i praksa

sa rešenjima u svetu i svojim svežim idejama - ispune. S dosta razloga oni već u uvodu konstatuju da je izgradnja nove filozofije medija zapravo prvi nivo prilaza njihovoj transformaciji (u odnosu na deklarativno i neregulisano stanje demokratizacije, zatečeno iz ranijeg perioda), očekujući da ~i stranke i nezavisni intelektualni i autorski krugovi pristupe radu na ovoj temi obezbeđujući, tako, svim društvenim snagama poglede i argumente koji su dostojni tako odgovome uloge medija kao nosilaca dmštvenih promena i njihovog izraza". Nevelika po obimu (71 stranica na srpskom. 73 na engleskom jeziku), knjiga je, uz predgovor, pođeljena na sedam odeljaka, uključujući uvod i poseban odeljak sa defmicijama. i završava se zaključkom autora. Izdvajaju se, pri tome, tri krupne problemske celine: pitanje pravne reguiative, komparativna analiza o konftguraciji programa i mreža (RTV) u Evropi i kod nas, i mogućnosti razvoja sistema (sa mogućim predlogom reforme RTS i osvrtom па problem upravljanja i nadzora u javnom sektom RTV sistema). Ti završni odeljci, s međunaslovima „Javni domen“. JK-omercijalne stanice“, „Civilni sektor", „Participacija novinara u upravljanju“ s poslednjim „Umesto zaključka“ čine, zapravo, konzistentni model moguće, altemativne organizacije RTV. U delu o pravnoj regulativi autori podvrgavaju oštroj kritici rešenja sadržana u Zakonu o radio-televiziji (Sl. glasnik Republike Srbije, 48/1991 - u publikaciji

negde označen kao Zakon o radiju i televiziji), Stavljajući njegovo donošenje u istorijski kontekst ukupnih zbivanja u SFR Jugoslaviji tokom njenog raspada 1991, oni konstatuju da se i u Srbiji ~događa ono što je od Slovenije do Makedonije već viđeno; potpuno podržavljenje velikih rađio-difuznih sistema na sve tri ravni, programskoj, materijalno-fmansijskoj i tehničkoj". Nešto kasnije će reći da je tako način pravnog regulisanja RTV sistema ostao na donjoj granici moguće autonomije. Ovom tipu transformacije autori suprotstavljaju zahtev za prilagođavanje potrebama pluralističkog društva koje će. uz specifičnosti i objektivne prilike domaćeg političkog života, više uvažavati iskustv'a zemalja sa razvijenim sistemima radio-difuzije i modemim zakonodavstvom koje reguliše tu oblast. Logično se, dakle, na ovaj deo naslanja ođeljak sa komparativnom analizom iskustava u stvaranju konfiguracije programa i mreža u Evropi i kod nas. Za razliku od (ostalog đela) Evrope. u nas je, konstatuju autori. „ponestalo i kapitala, i tehnologije i organizacije koji bi doveli do prirodnog razgrađivanja monopola i stvaranja ‘medijskog pluralizma’ u korist građana, preduzetnika, a posredno i dmštva u celinif Osvrćući se na odnos regulacije i deregulacije, jedno od najaktuelnijih problema savremenog zakonodavstva u odnosu na elektronske medije, autori se izjašnjavaju za postupnu deregulaciju, uz planiranje

230