SRĐ

— 190 —

pozva u pomoć sultana Mehmeda. Pohita Mehmed, i kada stiže sa silnom vojskom sta ga biti ubojnijem spravama, katapultima i avantopovima dan i noć. Topovima ga stade i ne prestade biti, a kroz prodore ziđina jurišati. Cetrdeset dana razvalivaše grad, i juriš za jurišem naređivaše. I kad mu zaUUa i prolomi tvrde zidine, i proredi junačke građane, — posla u Novo Brdo poklisare, i pozva građane, da mu se predadu. Tada umorni i malaksali od gladi i bojne junačke nevoje branioci ugovoriše: Da se grad preda, a građanima vlas s glave da ne padne. Ugovoriše: da otvore na gradu kapije đa uđu Turci, a od Srbaja ko lioće da ide neka ide pod svijetlijem oružjem kud mu je voja; a ko u gradu ostane, da ostane na baštini svojoj plemenitoj ni s kijem nedijejenoj. Tada diže Mehmed Čelebija ruke k nebu i zakle se pred poklisarima novobrđskijem ovako: — Ja, veliki gospodar i veliki amira sultan Mehmed beg, sin Murat bega, zaklinem se Alahom i Muhamedom jedinijem velikijem prorokom negovijem, i tako mi sedam musafi, i sto i dvadeset i četiri proroka Božjijeh, i tako mi očeve i djedove duše i moje duše, i tako mi sabje, kojom se opasujem, — neka vam bude sve, od alefa do tava, onako kako zaprosiste sada! Ali kada uđe turska vojska u grad i zauze sve kapije, pokaza se Mehmed da mu je vjera na kojenu i prekrši zadanu riječ pobjeđenima. Jer zapovjedi da se zatvore sve kapije od osvojena grada i samo jedna da se otvori, a pred nom razvio čador a pred čadorom sjeđaše sam glavom Mehmed Celebija a uz kojeno mu poturčeni Srbin Mahmud paša Anđelović. A zapoviđio bješe da svi novobrdski domaćini izađu sa čelartu svojom iz grada; da sve blago svoje ostave doma a gole duše da izađu na otvorenu kapiju. Zapovijest silnoga pobjedite],a bi poslušana, i sve živo izađe van grada. I muževi stadoše na jednu, ženska čeUul na drugu a momčad na treću stranu. Svi stadoše pred šator carev i čekahu iz usta negovijeh sudbinu svoju. Tada Mehmed odabra među muževima najodličnije i donese i postavi pred nih krst i krvav gelatski paloš na jednu a turban i sjajnu dimišćiju na drugu stranu, i reče im Melimed pobjednik: — Dojako ste bili viđeni među nevjernicima, hoću i odjako da ostanete takvi. Birajte sada, gospodo raška! Hoćete li da ste viđeni